Povijest župe

Povijesni osvrt priredila: Roza Jelenić

Kao prosvjetni radnik imala sam priliku od djece slušati crtice iz života njihovih djedova, baka, pa i ponekog roditelja koje su vezane za povijest naseg mjesta Matulji, pa tako i naše crkve. Ovi zapisi su nastali u želji da se zabilježi ono što je bilo i što je danas, vrijeme nastanka, pregradnje i drugih osobitosti da to bude mala kockica u mozaiku naše baštine.

Ujedno se zahvaljujem za pomoć, podatke, slike, članke koje sam dobila Riječkoj nadbiskupiji, vlč. dr. Đuri Puškariću, g. Danijelu Delongi, g. Medved Marku, gđi. Lidiji Stanić, Zorki Puharić, Mariji Puharić-Harašlić, Lukić (Ambrozić) Vlasti, Blečić Mariji, Rubeša Edi, maestru Ivančić Leu., Feranda Ivanki, Kinkela Jelušić Petri i Andrei Šebenik.

Mjesto Matulji, današnje sjedište istoimene općine Županije primorsko-goranske javlja se u pisanim povijesnim izvorima relativno kasno sredinom 17. stoljeća. Njemu prethodi skup obiteljskog imena Matulja koje je izvorno zabilježeno Matuglia. Množina obitelji Matulja dala je vjerojatno malom zaseoku podno lokaliteta Frlanije ime Matulji koje je početkom 19. stoljeća u službene dokumente unijeto u današnjem obliku Matulji.

Završetkom 1. svj. rata Rapalskim ugovorom 12. studenog 1920. god. Matulji kao dio općine Kastav pripali su Kraljevini Italiji (Kastav je pripao Kraljevini SHS) te su tako 1921. god. Matulji postali samostalno općinsko sjedište talijanskog dijela općine Kastav. Koliko god je Rapalski ugovor zabilježen crnim slovima u odnosu između nas i Talijana, toliko je ovaj događaj promatran onako strogo lokalno gospodarski značio za Matulji početak snažnog razvitka.

Za vrijeme talijanske okupacije grade se mnoge stambene zgrade, groblje, benzinske crpke, a od 1934. do 1936. u središtu mjesta grade se škola, općina i crkva.

Ideja i želja mještana o gradnji crkve znatno je starija od njezine buduće realizacije. U Matuljima je već 1914. god. osnovana "CRKVENA DRUŽBA" društvo za gradnju crkve MAJKE BOŽJE POMOĆNICE koje je sačinilo i verificiralo u Trstu i svoja "PRAVILA" ali to nikad nije realizirano. (podatci: g. Milivoj Jelovica iz Kastva)

Dekretom riječkog biskupa Antona Santina od 1. VIII. 1936. osnovanaje župa Krista Kralja u Matuljima.
«Opravdano i svrsishodno pastirska skrb zahtjeva od nas da se pobrinemo za spas povjerenih nam duša na najbolji i najuspješniji način. Promatrajući područje župe RUKAVAC koje je pod zadnje vrijeme poraslo brojem stanovnika i kuća, zbog čega se tamo ne može dolično providjeti duhovnom dobru vjernika radi udaljenosti od župne crkve, snagom ovog dekreta redovitom vlašću na temelju CZ kan. 1427. spomenutu župu Rukavac dijelimo na dva dijela te naselja Matulji, Jušići, dijelom i Kućeli, kao i selo Pobri (šupe Volosko) podižemo naposebnu župu i proglašujemo je ovim dekretom osnovanom. Župna crkva bit će crkva Krista Kralja u Matuljima uz koju treba da se što prije izgradi troškom općine (municipija) župni stan. A da ne bi nastao kakav nesporazum istoj župi nakon što smo saslušali Kaptol, župnika iz Voloskog i upravitelja zupe Rukavac, određujemo granice njenog teritorija sa naseljima Matulji, Jušići, Pobri / Pereni s popisom kućnih brojeva istih naselja.... Da bi granice novoosnovane župe bile što jasnije, prilažemo ovom Dekretu topografsku sliku....»
Dano u Rijeci iz naše Biskupske kurije, dana 1. kolovoza 1936.

Anton Santin, biskup

Župna crkva Krista Kralja u Matuljima novijeg je datuma, sagrađena je u neoromaničkom stilu 1934. g. na Rikotovom i Jozovom zemljištu.
... na mjestu gdje se danas nalazi crkva i općina nekad je bio veliki voćnjak i mala bara po kojoj su se praćakale žabe i guske. Čim bi mi djeca preskočila ogradu da se osladimo voćem guske bi započele gakati i tako obavještavale gospodare o našoj nepodopštini ... prema kazivanju starijih mještana.
Crkva je građena od tradicionalnog materijala sivog kamena što zapravo označava pripadnost istarskom podneblju, autohtonost seoskih graditelja, njihovu izvornost i maštovitost. Kamene blokove su vadili i dovozili iz Frankovićeve kave (kamenolom) Bermac (danas tu prolazi zaobilaznica), a na samom terenu su kamen klesali i oblikovali. Vodu za gradnju dovozio je vozač Ivan Puharić sa Živice (to je tada bio jedini izvor vode).

Riječ je o jednobrodnoj prostranoj crkvi sa svetištem u kojem je smješten oltar te dvije bočne kapelice. Duga je 24 m, široka 14 m, visoka 11 m , a u arkadi 7 m. Djeluje jednostavno, skladno i masivno. Građevinske radove izvodio je poduzetnik Josip Mihelić, a kao zidari, klesari ili manovali spominju se: Dubrović Ivan Zvanov, Sinčić Ludvig Viko Zvankin, Spinčić Kuzme, Vlah Jakov Viko, Andrija Ružić, Karlo Krpan Markolini, Lasić, Brajan, Pepin (Josip) zvani Goricijan (bio je iz mjesta Renče pri Gorici, a na "košti" - jelu i spavanju kod obitelji Ivančić), vjerojatno i drugi čija imena nisam doznala.

Pročelje crkve ukrašeno je u gornjem dijelu zabatnim vijencem s ukrasima od bijelog kamena, te velikom kamenom rozetom pravilnog oblika cvijeta promjera većeg od 2 m.
U donjem dijelu nalazi se izbočen portal također od bijelog kamena ukrašen tradicionalnim kršćanskim reljefnim prikazima (vinova loza, golub, janje, pleter, pastir,...). Bočne strane portala ukrašavaju dva elegantna stupa. U lijevom i desnom uglu takoder se nalazi po jedan stup. Portal je podignut na nekoliko stepenica.

Unutrašnji prostor je jednostavan i pregledan. Kretanje je usmjereno prema svetištu koje je donedavno bilo odvojeno sa nešto povišenom kamenom oltarnom ogradom (ispred koje su nekad vjernici za vrijeme euharistije kleknuli i primili hostiju). S gornje strane prostor zaključuje otvoreno drveno krovište, a u apsidi svodno. Drvene grede su oslikane i ukrašene rezbarijama. Veliki prozorski otvori (ima ih 13) nalaze se u gornjem dijelu bočnih i apsidalnih zidova.

Na jugozapadnom dijelu nalazi se svetište u polukružnoj apsidi, odvojeno od ostatka crkve velikim polukružnim lukom koji se oslanja na polustupove ukrašene kapitelima. Na konhu apside u središtu je slika KRISTA KRALJA U SLAVI, kojemu je zapravo posvećena crkva. Na trijumfalnom luku je Bog Otac i arhanđeli Mihael i Gabrijel sa natpisom REGEM REGUM VENITE ADOREMUS. Bočne zidove krase zidne slike dvanaest apostola (nekad i četiri evanđelista sa natpisom "O, TER BEATA CIVITAS CUI VITE CHRISTUS IMPERAT" - "O, blažena zemlja čijim životom Krist vlada") koje je oslikao i potnisao Carminio Vizentin Buthovich 1935. g. (potpis se nalazi na unutrašnjem dijelu slavoluka u apsidi).

Za neke likove apostola i anđela slikaru su pozirali domaći mještani prosjak Nane, Milan Kamber, pravnik Radessi, Vice Ružić, mlade djevojke, djeca, a jedan od apostola prilikom restauracije 90-ih godina ima lik bivšeg velečasnog Ivana Friščića.

"Bila son otrok ma se još i danas spamećujen kada je naš barba Vice poziral slikaru. On gaje posel na jenu kamenu klupicu, a v ruke je držal neki veil drveni ključ."
gda. Puharić Zorka

"Mi deca smo rado zahajali va crekav gledat Butkovica kako slika. On je vavek va žepe imel bomboni pa kad bi mi deca počela zehat a čuda puti i namjerno on bi nan brzo dal bomboni i poslal nas van sigurno da ne i on poceli zehat."
g. Ivančić Leo

Pokrajnji i desni oltar bio je posvećen Majci Božjoj od Svete krunice sa slikom na platnu koju je zavjetno darovala supruga nekog talijanskog oficira koji su stanovali kod obitelji Šimunić u Perenićima. Prije nekoliko godina crkvu su posjetili neki njezini rođaci i bili vrlo zadovoljni što se slika još tamo nalazi (danas je ona na zidu sa lijeve strane ulaza u crkvu).
Za vrijeme božićnih i uskrsnih blagdana ta kapelica bi mijenjala svoj izgled tu bi se postavljale jaslice i Isusov grob. ... Moj sused Pepo (Josip) Brdarić od Puhari bil je tišjar (stolar) i preko leta delal v Opatije va hoteleh. Ma va zimskeh mesecije bil doma i onda bi mi deca rado zahajala k njemu va skadan kadeje on pripravjal jaslice za crekav štalicu, kuće, palme, mostići, mlin, ... Bil je pravi majstor i od seh štiman. Sako leto neš bi novo dogradil.
g. Ivančić Leo

Tabernakul koji je bio na glavnom oltaru takošer je od kamena kao krstionica te propovjedaonica. Danas se svetohranište nalazi u pokrajnjoj desnoj kapelici, a i propovjedaonica je prekrojena i smještena u apsidalni dio.
Od kipova u crkvi nalaze se skulpture Srce Isusovo, Majka Božja, Sv. Josip i Sv. Antun Padovanski.

Uljne slike KRIŽNOG PUTA također je oslikavao Vizentin Butković.
Pod crkve je taraco u središnjem dijelu na njemu se ističe tamniji dio po čitavoj dužini crkve OBLIK KRIŽA. Nekada su krizmanici sa kumovima stajali uz rubove križa dok im je biskup dijelio sakrament potvrde.
Nasuprot desnog oltara prizemno je smještena lijepa i velika sakristija veličine 6x6 m sa dva prozora i dva ulaza te posebnim otvorom koji vodi u zvonik. Zvonik je visok 24,5 m jednostavnog pravokutnog tlocrta. Postepeno se otvara u donjem dijelu monoforom, u srednjem biforom, a u gornjem dijelu triforom također od bijelog kamena.

1935. g. svečano se podižu tri zvona veliki, srednji i mali na zvonik crkve i tom je prigodom riječki biskup Antun Santini blagoslovio zvona i crkvu.
Zvona je crkvi darovala obitelj Ambrožić, a supruga Ana bila je kuma na njihovom blagoslovu koja je tada poklonila i oltarnike rad časnih sestara (gda. Lukić Vlasta r. Ambrožić).
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Talijani su skinuli zvona za izradu oružja.
Prvi župnik koji je službovao u matuljskoj crkvi stanovao je u Bermaču kod obitelj i Bačić i Puž. No, 1936. g. općina je nadomak crkve sagradila župni stan prostranu jednokatnicu sa dvorištem i vrtom. 1948. g. tadašnja vlast konfiscirala je zgradu i župa je izgubila vlasništvo nad njom. Danas zgrada više ne postoji jer je 1976. g. srušena i na tom prostoru izgrađen je Dječji vrtić Matulji. Krajem 80-ih i početkom 9 0 - iih godina župa je uz svesrdnu pomoć svojih župljana kupila kuću obitelj i Šverić za svoje potrebe u blizini same crkve. Današnja Općina Matulji je 3. svibnja 2005. g. na 131. sjednici Općinskog poglavarstva donijela odluku da Riječkoj nadbiskupiji ustupi dio zemljišta z.c. 755/1 k.o. Matulji kao kompenzaciju za oduzetu nekretninu na kojoj je bio izgrađen crkveni objekt (župni stan, a sada Dječji vrtić Matulji) radi izgradnje pastoralnog doma Župe Matulji.

Tijekom sedamdeset godina mještani pamte mnoge svoje župnike, kapelane, vikare svećenike koji su ih krstili, krizmali, vjencali, a neke i ispratili iz života. Sjećaju se onih koji su mise držali na latinskom jeziku , koji su ih poučavali vjeri Božjoj, ljubavi, učili ih praštanju, stvarali poštene ljude, koji su ih vodili u slastičarnicu , na ringešpil, u kino, podučavali i u nastavi kako srednjoškolce, tako i studente, vodili na izlete, pomagali u teskoćama, a i prekorili ako je trebalo.
Spomenut cu samo neke: Stanislav Zatković, Korajžnik, Božidar Božić, Josip Bakan, Ignac Čižmešija, tragično preminuli Andrija Depikolozvane Ml., Ivan Friščić, mons. Josip Šimac, Ante Zovko, Ivan Mičić, a sadašnji zupnik je Kristijan Malnar. Kroz svo to razdoblje u crkvi su se vršile adaptacije, popravci ovosno o potrebama i financijskim mogućnosti ma. Posljednjih 15. - 20. godina u crkvi je uređivan krov, u prozore su umetnuti vitraji, crkva dobiva nove klupe, renovirane su zidne slike apostola, pa su opet zasjale onim starim sjajem (neko vrijeme svi zidovi su bili prekriveni bijelom bojom).

Najveće preinake adaptacije učinjene su 2002. i 2003. godine.
Odlukom 2. vatikanskog koncila izmjenjana je Sveta liturgija 2002. godine odobrenjem riječkog nadbiskupa msgr. Ivana Devčića i u Matuljima se pristupilo preuređenju prezbiterija i glavnog oltara u župnoj crkvi prema zahtjevima suvremene liturgije.

21. travnja 2003. obnovljeni i preuređeni oltar blagoslovio je riječki nadbiskup msgr. dr. Ivan Devčić u nazočnosti župnika msgr. Josipa Šimca, više svećenika i velikog broja vjernika.
Prijekt rekonstrukcije oltara izradio je ing. arh. Anton Juretić, a radove je izvodila firma «Mramor 90» Šepic Lojdija. Župnik Šimac zahvalio je svima koji su sudjelovali u obnovi i doprinjeli ostvarenju ovog zahtjevnog pothvata.

Premda su mnogi mještani negodovali tako radikalnim promjenama i načinu izmjena zbog sentimentalnih sjećanja na izgled oltara iz njihovog djetinjstva, polako svi prihvaćaju novo i možemo slobodno reći kako je zapisano u Kronici župe Matulji od 1977: «Sve djeluje ljupko, čvrsto i ima prikladan sredisšnji sadržaj.»
Crkvu ne čine oltari, ni slike, ni svecenici. Crkvu čine ljudi, to je mjesto susreta s Bogom.

Popis župnika župe Krista Kralja, Matulji

Naša je crkva posvećena 1935.
Župaje osnovana 1. kolovoza 1936.
Župne knjige se vode od 1. siječnja 1937.



1937.- 1938. Jacobus Cesare
1938.- 1945. Rudophus Saverni
1945. - 1948. Angelus Comoretto
1948. - 1949. Antun Mavrić
1949.- 1952. Antun Perkan
1952.- 1955. Antun Bakan
1955.- 1956. Joze Pungerčar
1956.- 1958. Franjo Pavalec
1958.- 1965. o. Miroslav Jurić
1965.- 1967. o. Dragutin Hartly
1967.- 1972. o. Zvonimir Škunca DI
1972.- 1975. o. Ignac Čižmešija
1975.- 1977. Franjo Korade
1977.- 1978. Josip Šimac
1978.- 1992. Andrija Depikolozvane
1992. - 2002. Ivan Friščić
2002. - 2004. Josip Šimac, pomocnik Ante Zovko
2004. - 2012. Ivo Mičić
2012. - Kristijan Malnar


Sakralni objekti župe Krista Kralja, Matulji

Na području nase zupeje više sakralnih objekata. Osim crkve Krista Kralja, na groblju u Matuljima se nalazi kapela Žalosne Gospe, u Jušicima kapela Majke Božje od zdravlja, u Antončićima crkvica Svetog Mihovila, te tri križa: u Jusićima, Puharima i Šmogorima kao i mala kapelica obitelji Šimčić. Ova znamenja su simboli duboke povezanosti hrvatskog naroda s rimokatoličanstvom.

Na groblju u Matuljima tzv. Pletićev dolac nalazi se kamena kapela Žalosne Gospe izrađena 1929. godine koju su također zidali domaći majstori. Unutrašnje uređenje je dovršeno 1932. godine kada je dovršena i gradnja groblja. Posve je obnovljena 1973. no nakon obnove je napukla radi propadanja u zemlju. Osamdesetih godina izgrađena je mrtvačnica sredstvima samodoprinosa mještana čime je u velikoj mjeri riješen problem prometa budući su se pogrebne povorke do tada kretale prometnicama od pokojnikove kuće u crkvu Krista Kralja pa na groblje.



Kapelica Gospe Žalosne na groblju

Mrtvačnica na groblju

U Jušićima se nalazi kapela Majke Božje od zdravlja. To je jednobrodna sakralna građevina podignuta 1896. godine. Sakristija, koja je kasnije dogradena, poligonalnog je oblika. Na zapadnom pročelju je glavni ulaz koji je naglašen pilastrima i rimskim oblim lukom. Iznad vratiju je luneta s nišom, te preslica s otvorima i dva mala zvona. Zidana masa je gotovo zatvorena, a svijetlost u unutrašnjost kapele ulazi kroz monoforu na bočnitn zidovima. Od 1967. do 1969. godine kapela je ograđena betonskim stupićima, a 1973. godine popravljao se krov i nadozidana je sakristija. U kapeli je stari barokni oltar, ali nema umjetničke vrijednosti.
U blizini crkve nalazi se i masivni kameni križ.



Kapelica Majke Božje u Jušićima

Oltar Majke Božje u Kapelici u Jušićima

Kameni križ i raspelo u Jušićima

Na graničnom području Općine Matulji i grada Kastva na prirodnoj još netaknutoj uzvisini u Antončićima na zemljištu koje pripada Općini Matulji nalazi se crkvica Svetog Mihovila posvećena arhanđelu Mihaelu Vagatelju duša na Posljednjem sudu.
Kada je točno ona izgrađena ne zna se pretpostavlja se da datira iz 15. stoljeća, a možda i ranije o njezinoj povijesti vrlo je mali broj pisanih izvora. Prvu pisanu kronološku vijest o crkvici nalazimo na njezinu zvonu u preslici 1629. godina. To je ladanjska crkvica skromnih dimenzija, jednobrodna s isturenom polukružnom apsidom na začeljnom istočnom zidu i zvonikom na preslicu. Položena je u smjeru zapad istok, a to znači da je sa svojim pročeljem okrenuta prema zapadu, a apsidom prema istoku. Riječ je o sakralnoj orijentaciji prema kojoj je vjernik svojim licem okrcnul prema istoku gdje se rađa Sunce davatelj novoga života tj. Krist.
Zanimljivost ove crkvice je osebujna klasicistička lopica u obliku pronaosa templuma s trokutnim timpanom kojeg skupa s dvovodnim krovištem predvorja pridrzavaju toskanski stupovi od domaćeg kamena. Pretpostavlja se kako se arhitekt vjerojatno školovao u nekom srednje europskom centru pa je tako postbidermajerski klasicizam prenio na mediteransko tlo i na taj način dodao izvjesnu posebitost koju ne susrećemo gotovo nigdje u Liburniji (Zbornik Kastavštine II, 1981.).
Uz ovu crkvicu vezan je još jedan značajan datum 21. svibnja 1871. godine tu je održan 1. TABOR HRVATA ISTRE, KASTAVŠTINE I KVARNERSKIH OTOKA. O održavanju prvoga Tabora svjedok je natpis na stijeni postavljenoj nasuprot trijema i ulaza u crkvu. Tada su domaći rodoljubi rekli svoje o upotrebi hrvatskog i domaćeg jezika u školama i javnim ustanovama, pa se taj skup s pravom smatra početkom hrvatskog narodnog preporoda u Istri. Mnogi stariji mještani se rado sjećaju kako su nekad sa svojim roditeljima iz Matulja pjesačili u Antončiće na mise, kao i vremena kada se u Matuljima slavila Mihoja kao dan njihova mjesta.



Kapelica sv. Mihovila u Antončićima

Stijena sa natpisom

U spomen na 100 godina proslave Tabora

Križ na Šmogorskoj cesti izradio je 2001. godine kipar Ljubo De Karina. Ideja o njegovom postavljanju (na mjestu gdje je nekad bila javna špina) potekla je od Ive Lipica i Kažimira Bežića. Svi mještani Radetića i Šmogori, te Općina Matulji i Župa Matulji novčano su sudjelovali u njegovoj realizaciji. U neposrednoj blizini križa na toj istoj ledini od 2001. svakog Božica mještani postavljaju pod bor vanjske jaslice zalaganjem svih, a najviše gospođe Elzike Tomac i gospodina Borisa Bačića.



Raspelo na Šmogorskoj cesti

Jaslice na otvorenom u Šmogorima

Kapelica obitelji Simčić u ulici Stubište Mate Balote u Matuljima podignuta je 2003. godine kao zahvala za zdravlje. Građena je od sivog kamena, a u niši se nalazi kip Majke Božje iz Fatime dar vlč. dr. Đure Puškarića koji je i blagoslovio kapelicu. Premda je ona izgrađena kao obiteljska kapelica značajno je sšo tu zastanu mnogi mještani i zapale svijeće, a naročito uz prigodne blagdane.

Premda na podrucju nase Župe ima malo sakralnih spomenika oni predstavljaju mala zrnca naše radosti i ponosa, odnosno prave dragulje kulturno-povijesnog nasljeđa našeg kraja.