Obavijesti

Darovatelji u ovom tjednu



1.
Zeman Slavko
za crkvu
2.
ob. Šustar
za crkvu
3.
ob. Pršle
za crkvu
4.
N.N. osoba
za crkvu
5.
N.N. osoba
za crkvu
6.
N.N. osoba
za crkvu


Najava krštenja






Najava vjenčanja




06.04.2013. u 17.00 sati
Mihael Subašić i Ana Subašić r. Galušić
06.04.2013. u 18.30 sati
Jurić Sebastijan i Lukanović Silvija



Preminuli





Rajko Jušić, rođen 23.04. 1955., umro 14.03.2013.,
pokopan 19. 03.2013. u Matuljima
Eduard Šustar, rođen 08.08.1954., umro 17.03.2013.,
pokopan 19.03.2013. u Matuljima



Što je potrebno za krštenje djeteta



Krštenje je potrebno najaviti barem tri tjedna ranije i dogovoriti termin. Budući da se dijete krsti u vjeri svojih roditelja i kumova preporuča se da se roditelji i kumovi ispovjede dan prije ili barem pola sata prije obreda Krštenja. Poželjna je priprava roditelja i kumova kako bi ih se upoznalo o bitnim značajkama krštenja i objasnio sam obred.

Na sam dan krštenja roditelji i kumovi dolaze u crkvu petnaestak minuta prije mise (ispovjeđeni) i sa sobom donose bijelu - krsnu haljinicu i krsnu svijeću koje mogu nabaviti u pastoralnom centru. Ako roditelji žele krstiti dijete izvan župe stanovanja tada oba roditelja dolaze ili odlaze na razgovor župniku gdje dijete stanuje, u kojem će mu izložiti svoje razloge, a on tada može dati dozvolu i udovoljiti njihovoj molbi ako utvrdi da za to postoje opravdani razlozi.Preporuča se da se dijete krsti nedjeljom pod sv. Misom (koja je središte svih događanja) kada je okupljena župna zajednica koja ga prima i svečano u nju ulazi kao novokrštenik - dijete Božje i dijete Crkve.



Dokumenti koji su potrebni:

  • 1.Izvod iz matične knjige rođenih za dijete (kopija sa upisanim JMBG brojem)
  • 2. Dokaz o crkvenom vjenčanju roditelja (ako su crkveno vjenčani)
  • 3. Dokaz o podobnosti kume ili kuma za kumovanje
  • 4. Ako niste župljani naše župe, potrebna je i dozvola vašega župnika za krštenje djeteta u ovoj župi
  • 5. Kumovi ako nisu župljani naše župe moraju donijeti potvrdu o posvjedočenju da ispunjavaju uvjete
        za kumovanje


DODATAK o krsnim kumovima:

Krsni kum (kuma) djeteta mora ispunjavati uvjete koje predviđa 'Zakonik kanonskog prava' (kanon 874 & 1) tj.:

  • Da je prikladan i da ima nakanu vršiti tu službu
  • Da je navršio šesnaestu godinu života (osim ako nije drugačije određeno)
  • Da je katolik, a to znači: da je kršten, pričešćen i potvrđen, a ako živi u braku, da je crkveno vjenčan, te da
        provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom
  • Da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom
  • Da nije otac ili majka krštenika.

Pod kojim uvjetima pravoslavni mogu kumovati?

Za kuma se traži da je 'katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom'. Da budu kumovi, isključeni su katolici tzv. 'javni grješnici', oni koji tvrdokorno ustraju u očito teškom grijehu. Tako npr. ne mogu biti kumovi oni koji su sklopili samo građansku ženidbu ili oni koji su se rastali pa ponovno građanski vjenčali ili žive zajedno ili oni koji javno ili općepoznato pripadaju ili šire materijalističke i bezbožničke ideologije, koji su tražili ispis iz matice krštenih, koji se javno odriču katoličke vjere ili pripadnosti Katoličkoj crkvi...

Krštenoj osobi 'koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici' može se dopustiti da, 'zajedno s katoličkim kumom', bude ipak svjedok krštenja. Isto može učiniti katolik za osobu koja se krsti u drugoj crkvenoj zajednici (usp. ZKP, 874 § 2).

Ipak, kako piše 'Glas koncila', treba naglasiti da se ta zabrana ne odnosi na nekatolike istočnih Crkava (pravoslavne). Precizirano je da izraz 'communitas ecclesialis' ne isključuje istočne Crkve koje nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom (Acta Commissionis, Communicationes 5, 1983, str. 182). Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993., koji vrijedi za cijelu Katoličku crkvu, jasan je: on izričito dopušta da nekatolici istočnih Crkava (pravoslavni) mogu biti pravi kumovi, a ne samo jednostavno svjedoci. Doslovno piše: Zbog tijesnog zajedništva koje postoji između Katoličke crkve i istočnih pravoslavnih Crkava, slobodno je, iz opravdanih razloga, dopustiti da istočni vjernik zajedno s katoličkim kumom (ili katoličkom kumom) kumuje pri krštenju katoličkog djeteta ili odrasle osobe, pod uvjetom da je dovoljno osiguran katolički odgoj krštenika i da je taj kum prikladna osoba. Katoliku, ako je na to pozvan, nije zabranjeno kumovati na krštenju koje se vrši u istočnoj pravoslavnoj Crkvi. U tom slučaju, skrb za kršćanski odgoj spada u prvom redu na kuma (ili kumu) koji je član Crkve u kojoj je dijete kršteno (br. 98). To isto određuje i ZKIC (Zakonik kanona istočnih Crkava) u kan. 685 § 3. Jasno je da kum ili kuma pripadnik nekatoličke istočne Crkve (pravoslavni) treba imati druge spomenute uvjete za kumovanje. Članovi drugih Crkava ili crkvenih zajednica (npr. protestanti) mogu biti samo svjedoci.

Tko ne može biti kum?

Zakonik traži za kuma 'da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom. Ne predstavlja smetnju kanonska kazna koja je unaprijed izrečena ('latae sententiae'), tj. u koju je prekršitelj upao samim izvršenjem kažnjivog djela (kao u slučaju npr. namjernog pobačaja) ako kazna nije izrečena ili proglašena od mjerodavne vlasti.

Ne mogu preuzeti službu kuma 'otac ili majka krštenika' (usp. Rimski pontifikal: Red potvrde br. 5, i odgovor Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata u Notitiae, 1984, str. 86). Uostalom, kum je pridružen odgojnoj zadaći roditelja, njegova služba je dragocjena, pogotovo ako roditelji umru ili zanemare kršćanske obveze prema svom djetetu.

Prikladnost kumova prosuđuje se ne samo na temelju kanonskih uvjeta, koje je lako provjeriti, nego i na stvarnoj sposobnosti i volji za suradnjom na odgoju i kršćanskom rastu krštenika.
Onaj tko je primio svete redove - zbog već preuzetih obveza, nije zabranjeno ali bolje bi bilo, ako je moguće, da ne kumuju osobe koje će teško moći ispuniti i delikatnu zadaću koja se od njih traži.

Dakle, krštenik, ako je moguće, treba imati jednoga kuma ili jednu kumu ili kuma i kumu koji imaju uvjete od Crkve propisane da bi mogli pomagati odraslome u pristupu u kršćanstvo a dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje; kumovi trebaju nastojati da krštenik provodi kršćanski život i da izvršava kršćanske obveze.

POSVJEDOČENJE O PRIKLADNOSTI ZA KUMSTVO DAJE VLASTITI ŽUPNIK, TJ. U ŽUPI STANOVANJA ili, iz praktičnih razloga, ŽUPNIK U ŽUPI KRŠTENJA.



Što je potrebno za Prvu Sv. Pričest



Svetu pričest po prvi puta primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola koji stanuju na području naše župe. Od njih se traži da redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole, te da u trećem razredu, uz školski, redovito pohađaju i župni vjeronauk te usvoje određena znanja. Nakon završene priprave, po prvi puta, pristupaju sakramentu pomirenja (ispovijedi), a nakon toga, svečano, u nedjeljnom euharistijskom slavlju, primaju svoju prvu sv. pričest. Do toga ih trenutka prate njihovi roditelji i zajedno se sa svojom djecom pričešćuju.

Dokumenti koji su potrebni:

Roditelji svakog djeteta, na početku vjeronaučne i školske godine, na roditeljskom sastanku, dobivaju prijavnicu za vjeronauk za prvu pričest. Tu prijavnicu, ispunjenu, roditelji ili djeca predaju u župni ured. Ako žive izvan naše župe tada moraju donijeti dozvolu svojega župnika za pohađanje priprave i primanje prve pričesti u ovoj župi. Ako su djeca krštena izvan naše župe tada o tome donose potvrdu iz župe u kojoj su kršteni. Svi dokumenti koji su potrebni moraju biti predani u župni ured.



Što je potrebno za Sv. Krizmu



Svetu potvrdu, u našoj župi, redovito primaju vjeroučenici osmih razreda osnovnih škola koji stanuju na području naše župe.

Od kandidata se traži da:


  • - redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole
  • - redovito pohađaju župski i školski vjeronauk u osmom razredu
  • - ozbiljnost u ponašanju i svjedočenju svoje vjere
  • - redovito pohađanje nedjeljne euharistije i primanje sakramenata
  • - svladavanje određenog znanja o vjeri i Crkvi


Svaki od kandidata se kroz školsku godinu uključuje u različite aktivnosti pojedinih grupa mladih koje djeluju u župi. Nakon završene priprave i provjera, kandidati se mogu pripustiti primanju sakramenta Sv. Potvrde pri čemu ih prate njihovi kumovi.

Dokumenti koji su potrebni:

Roditelji svakog od kandidata, na početku vjeronaučne i školske godine, na roditeljskom sastanku, dobivaju prijavnicu za vjeronauk za krizmu. Tu prijavnicu, ispunjenu, kandidati predaju u župni ured najkasnije do 15. studenog. Ako kandidati žive izvan naše župe tada moraju donijeti dozvolu svojega župnika za pohađanje priprave i primanje potvrde u ovoj župi. Ako su kandidati kršteni izvan naše župe tada o tome donose potvrdu iz župe u kojoj su kršteni. Slično vrijedi i ako su primili prvu pričest izvan naše župe. Dokumente kojima se dokazuje sposobnost kumova za kumovanje predaje se u župni ured.

O uvjetima koje mora ispunjavati KUM(A), Zakonik Kanonskog prava bilježi:
Kan. 893, 874. – & 1. Da bi netko mogao preuzeti službu kuma potrebno je:



  • 1. da ga odredi sam krizmanik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema,
        župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu
  • 2. da je navršio šesnaestu godinu osim ako nije drugačije određeno, tj. ako dijecezanski biskup odredi
        drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka
  • 3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom
  • 4. da nije udaren nikakvom zakonom izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom
  • 5. da nije otac ili majka potvrđenika
  • 6.krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok potvrde
        i to jedino zajedno s katoličkim kumom

Tko, dakle, može a tko ne može, tko smije a tko ne smije biti krizmani kum ili kuma (ZKP 874, 892 i 893)
U kanonu 892, ZKP potiče da potvrđenik, »ako je moguće, ima kuma«. Kumova je dužnost »brinuti da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim Sakramentom« (usp. ZKP, kann. 872, 873, 892 i ZKIC, kan. 684). Kum, dakle, mora biti uporište, pokazatelj puta, na neki način smjerokaz.

Kanon 874 točno određuje uvjete koje mora ispuniti svaka osoba koja želi biti kum na Krizmi u Katoličkoj Crkvi (vidi gore).
Za službu kuma na potvrdi vrijede isti spomenuti uvjeti kao i za kuma na krštenju. To znači ovo... Za kuma se traži da je 'katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom'. Da budu kumovi, isključeni su katolici tzv. 'javni grješnici', oni koji tvrdokorno ustraju u očito teškom grijehu. Tako npr. ne mogu biti kumovi oni koji su sklopili samo građansku ženidbu ili oni koji su se rastali pa ponovno građanski vjenčali ili žive zajedno ili oni koji javno ili općepoznato pripadaju ili šire materijalističke i bezbožničke ideologije, koji su tražili ispis iz matice krštenih, koji se javno odriču katoličke vjere ili pripadnosti Katoličkoj crkvi... Zakonik traži za kuma 'da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom. Ne predstavlja smetnju kanonska kazna koja je unaprijed izrečena ('latae sententiae'), tj. u koju je prekršitelj upao samim izvršenjem kažnjivog djela (kao u slučaju npr. namjernog pobačaja) ako kazna nije izrečena ili proglašena od mjerodavne vlasti. Konačno, kumovi na Krizmi ne mogu biti otac i majka.
Krštenoj osobi 'koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici' (npr. protestant) može se dopustiti da, 'zajedno s katoličkim kumom', bude svjedok Krizme (usp. ZKP, 874 § 2). Ipak, zabrana kumovanja ne odnosi se na nekatolike istočnih Crkava, pravoslavne (v. Acta Commissionis, Communicationes 5, 1983, str. 182; Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993. izričito dopušta da nekatolici istočnih Crkava /pravoslavni/ mogu biti pravi kumovi, a ne samo jednostavno svjedoci /br. 98; usp. ZKIC kan. 685 § 3/. Jasno je da kum ili kuma pripadnik nekatoličke istočne Crkve /pravoslavac/ treba imati druge spomenute uvjete za kumovanje).

Ne samo da za kumstvo na Krizmi vrijede isti uvjeti kao na Krštenju, nego, štoviše, preporučuje se da bude isti kum koji je tu službu već preuzeo na krštenju (usp. kan. 893 §§ 1-2); tomu je razlog prikladnost jer je potvrda usko povezana s krstom koji obogaćuje i usavršava. No može se, ipak, uzeti i druga osoba koja ispunjava uvjete za kumovanje; u nekim slučajevima bolje je izabrati drugoga kuma (npr. ako krsni kum ne vrši službu na koju se obvezao ili ako krizmanik izgubi povjerenje u krsnoga kuma), a u nekim to treba učiniti (npr. ako je krsni kum pokojni ili ako je odbacio katoličku vjeru ili ako živi sablažnjivim životom). U tom slučaju krizmanik može i sam izabrati kuma.



Što je potrebno za sakramente kršćanske inicijacije za odrasle



Odrasle osobe (od srednje škole nadalje), a koje nisu primile sve sakramente kršćanske inicijacije (krštenje, potvrda i pričest) uključuju se u vjeronaučnu pripravu koja započinje početkom listopada, a završava u uskrsno vrijeme. Kroz to razdoblje kandidati se pripremaju za primanje sakramenata i kasniji život u zajednici. Crkva ne dopušta primanje sakramenata inicijacije bez dostatne priprave! Kandidati koji ne žive u našoj župi donose od svojega župnika potvrdu da mogu pohađati pripravu i primiti sakramente inicijacije u ovoj župi.



Što je potrebno za vjenčanje



Zaručnici koji se žele vjenčati trebaju obaviti zaručnički tečaj.
Tečaj se održava u učionici 210 Teologije u Rijeci (bivši Filozofski fakultet) , Omladinska 14 - Belveder, u 20,00 sati.

Priprava za brak - raspored turnusa

Priprava za brak - PRIJAVA

Neke korisne informacije i dodatnu literaturu možete naći na stranici Ureda HBK za obitelj. Zaručnici se trebaju javiti u župni ured u kojem se namjeravaju vjenčati 30 do 40 dana prije vjenčanja. Zaručnici koji nisu primili sve sakramente inicijacije (krštenje, potvrda, pričest) neka se jave u župni ured ranije da ih možemo poslati u župu koja drži pripravu za primanje tih sakramenata.

Dokumenti koji su potrebni:


  • 1. U župnom uredu župe u kojoj su kršteni potrebno je izvaditi KRSNI LIST ZA VJENČANJE
       (KRSNI - SLOBODNI LIST). Krsni list za vjenčanje ne smije biti stariji od 180 dana ili 6 mjeseci.
        Tada zaručnici svoje krsne listove donose i predaju u župni ured.
  • 2. Ako žele da njihov brak vrijedi i za građansko područje tada trebaju poći u Matični ured
       prema mjestu stanovanja i tamo će zatražiti
        POTVRDU O ISPUNJAVANJU CIVILNIH PRETPOSTAVKI ZA SKLAPANJE BRAKA.
       Ta potvrda ne smije biti starija od 90 dana.
       Za ovu potvrdu potrebno je matičaru donijeti:
       novi IZVOD IZ MATIČNE KNJIGE ROĐENIH, OSOBNU ISKAZNICU I DOMOVNICU.
        Nakon što im matičar izda traženu potvrdu, oni je donose i predaju u župni ured.


Obred vjenčanja se održava samo u matičnoj crkvi i ni na kojem drugom mjestu, preporuča se da se obred održava u župi mladenke.

Tko može kumovati na vjenčanju?

Svjedoci - vjenčani kumovi - imaju ulogu da pred crkvenom i društvenom zajednicom mogu potvrditi činjenicu sklapanja određene ženidbe, pa moraju imati samo one kvalitete koje se i inače traže za bilo kojeg svjedoka i svjedočenje. To znači da je dovoljno da su napunili 14 godina (što traži kan. 1550 paragraf 1 ZKP-a), da su sposobni vidjeti i čuti - zapravo zapaziti - što se pred njima događa i da su u stanju shvatiti kako se radi o sklapanju ženidbe između određenog muškarca i određene žene.
Kumovati, dakle, može svatko. Pa i Dalaj Lama. Ne treba za to nikakva potvrda.



Sakrament pomirenja (ispovijed)



Oproštenje grijeha učinjenih nakon krštenja podjeljuje se u posebnom sakramentu koji se naziva sakrament obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja. Velike Ispovjedi održavaju se uoči Uskrsa i Božića, te uoči župnog blagdana Velike Gospe u trodnevlju. Uz to vrše se i ispovjedi starih i bolesnih uoči Usrksa i Božića uz prethodni upis i dogovor sa svećenikom. Naravno, uz to kad vjernik osjeti potrebu za ispovjedi može to učiniti po dogovoru sa svećenikom.



Sakrament bolesničkog pomazanja



Ovaj se sakrament podjeljuje bolesnim osobama i osobama u dubokoj starosti. Neka se pazi da se svećenika pozove dok je osoba pri svijesti da se može ispovjediti, primiti bolesničko pomazanje i sv. Pričest. Preporuča se bolesnim osobama primanje sakramenta bolesničkog pomazanja prije ili neposredno kada dođu u bolnicu. Sakrament se podjeljuje za zdravlje duše i tijela i kao jamstvo za vječni život, a ne kao nepovratna karta koja vodi u smrt. Ne bojmo se umrijeti nego grešni pred Boga stati.