Božić

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Lk 2, 16-21



Razmišljanje uz Evanđelje



Božić

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.

Iv 1,1-18



Razmišljanje uz Evanđelje

Što se od Josipa tražilo graniči s nemogućim ili apsurdom. On je trebao vjerovati da Marija nema drugog muškarca i da njezina trudnoća ima nešto s Bogom. Takvog nečeg se još nije čulo. I tako nešto se ne bi moglo ni dogoditi. Ne razumije ništa što se tu događa, ali stoji uz Mariju i njezinog Sina. Pravoslavna ikonografija je ovu situaciju shvatila vrlo ljudski. Na jednoj božićnoj ikoni Marija se nalazi u sredini, okružena anđelima i svetima. U donjem desnom kutu sjedi Josip oslonjen na štap, s pogledom punim sumnje i gleda izvan slike. Ne razumije ništa što se tu dogodilo, ali riskira. Bez mnogo pitanja i tumačenja, ide svojim putem i čini što treba činiti.
Možda je upravo to ono što nazivamo povjerenjem u Boga. Jednostavno, na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Bez mnogo pitanja i želje za tumačenjem reći „da" i čvrsto vjerovati da će postojati rješenje za probleme koji se sada nameću.
Emanuel, Bog s nama, bilo da se mi zovemo Ahaz ili Josip. Rečenica Pisma vrijedi i danas: Povjerenjem u Boga i oslanjanjem na vlastitu jakost. Recimo da onome što nam ide u susret i što nas izaziva. Znak je dan! Bog s nama.



4. nedjelja došašća

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Mt 1,18-24



Razmišljanje uz Evanđelje

Što se od Josipa tražilo graniči s nemogućim ili apsurdom. On je trebao vjerovati da Marija nema drugog muškarca i da njezina trudnoća ima nešto s Bogom. Takvog nečeg se još nije čulo. I tako nešto se ne bi moglo ni dogoditi. Ne razumije ništa što se tu događa, ali stoji uz Mariju i njezinog Sina. Pravoslavna ikonografija je ovu situaciju shvatila vrlo ljudski. Na jednoj božićnoj ikoni Marija se nalazi u sredini, okružena anđelima i svetima. U donjem desnom kutu sjedi Josip oslonjen na štap, s pogledom punim sumnje i gleda izvan slike. Ne razumije ništa što se tu dogodilo, ali riskira. Bez mnogo pitanja i tumačenja, ide svojim putem i čini što treba činiti.
Možda je upravo to ono što nazivamo povjerenjem u Boga. Jednostavno, na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Bez mnogo pitanja i želje za tumačenjem reći „da" i čvrsto vjerovati da će postojati rješenje za probleme koji se sada nameću.
Emanuel, Bog s nama, bilo da se mi zovemo Ahaz ili Josip. Rečenica Pisma vrijedi i danas: Povjerenjem u Boga i oslanjanjem na vlastitu jakost. Recimo da onome što nam ide u susret i što nas izaziva. Znak je dan! Bog s nama.



3. nedjelja došašća

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.« Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«

Mt 11,2-11



Razmišljanje uz Evanđelje

Ljude koji su okovani, zarobljeni - pronalazimo u našoj bližoj i daljoj okolici. Nalazimo ih? Poznamo li ih? Samo ovo - takve ljude prihvatiti, osloniti se na njih, može biti pomoć. Ponekad je dovoljno samo malo - korak u susret, neznatni znak prihvaćanja i prilaz je otvoren.

Svojim pozivom u pomoć, Ivan Krstitelj potiče sve koji ne žele ostati u mrtvim točkama svoga života. Tražimo jedan drugoga u zajednici da bismo tako, međusobno, bili pažljivi: Isusova djela se nisu dogodila samo u prošlosti. Kao zajednica vjernika u kojoj je prisutan i djeluje Isus Krist, možemo stvarno utjeloviti Radosnu vijest za slijepe, hrome, gluhe, gubave, za siromahe i za mrtve. Da, čak i za mrtve.



2. nedjelja došašća

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Mt 3,1-12



Razmišljanje uz Evanđelje

"Pripravite put Gospodinu", tako glasi proročki poziv u današnjim čitanjima. Time se ne misli na vanjske priprave za blagdan Božića, nego još više, ovdje se radi o osobnom obraćenju Bogu, koji želi biti rođen u srcu svakoga čovjeka. Pripraviti mu put u našem svijetu može značiti: naći vremena za čitanje Biblije i molitvu, nekoga posjetiti i osjetiti ga kao čovjeka, tražiti pomirenje i stvarati atmosferu mira. Nekada je Ivan Krstitelj išao po zemlji i naviještao dolazak Sina Božjega, danas smo mi pozvani pripravljati mu put.



1. nedjelja došašća

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

Mt 24,37-44



Razmišljanje uz Evanđelje

Neki otac kuca na vrata spavaće sobe u kojoj njegov sin spava. ‘Sine,probudi se!’, kaže otac. Iznutra sin uzvraća: ‘Joj, tata, ja bih još spavao. Ne da mi se ustati!’ Nato će otac sada malo glasnije: ‘Sine, ustaj! Moraš u školu. Zakasnit ćeš!’ ‘Ali, ja ne želim u školu!’, uzvraća sin. ‘Što to govoriš?! Zašto ne želiš u školu?’ ‘Zbog tri razloga’, odgovara sin. ‘Prvo, u školi je tako dosadno; drugo, u školi me djeca zadirkuju; i treće, jednostavno ne podnosim školu!’ Otac vidno uzrujan, odgovara sinu: ‘E kada tako govoriš, sada ću ja tebi nabrojiti tri razloga zašto moraš ići u školu: prvo, sine, to je tvoja dužnost; drugo, ti imaš 45 godina; i treće, sine, ne zaboravi da si ti učitelj i razrednik!’

Često smo slični sinu iz priče. Rado bismo prespavali mnoge životne izazove, zatvaramo oči pred stvarnošću, bježimo u uspavanost koja poprima različite oblike: komotnost, površnost, ravnodušnost, samozadovoljstvo. Ako svemu tome dodamo i duhovnu uspavanost koja zamračuje pogled na ono što je bitno i dragocjeno u životu, tada nije pretjerano reći da “većina ljudi spava, a da toga nisu ni svjesni. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se spavajući, odgajaju djecu spavajući, umiru spavajući, a da se nikada nisu stvarno probudili”.



33. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: "Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."
Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti: bit će strahotâ i velikih znakova s neba."
"No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja."
"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti."
"Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti."

Luka 21,5-19



Razmišljanje uz Evanđelje

Deset je seljaka šetalo poljem gledajući kako je nevrijeme uništilo ljetinu. Tada je naglo počela padati kiša i grmjeti da su se oni morali skloniti u jednu pećinu koja je bila u blizini. Sve je više grmjelo i sijevalo i nevrijeme se sve više približavalo pećini u koju su se oni bili sakrili. Seljake je sve više hvatala panika te su u strahu pomislili kako Bog nekoga između njih želi kazniti zbog nekog nedjela.

Odlučiše svi svoje šešire staviti pred pećinu i čiji šešir vjetar prvi odnese, taj je krivac. I ubrzo je vjetar odnio jedan šešir i nesretni je seljak od kolega bio izbačen van na kišu. No, nakon nekoliko trenutaka grom je iznenada udario u pećinu i svi su seljaci izginuli osim onoga kojega su smatrali da je najgori i krivac za cijelu nesreću. Time se ispostavilo da je taj seljak zapravo jedini bio pošten.

Što reći na ovu pouku nego se dobro zamisliti! Koliko se puta, mi dragi župljani, nađemo u situaciji da pokušavamo sami odrediti tko je između nas pravedan i dobar, a tko je kriv. Kako često, međutim, doživimo suprotno od onoga što smo mi planirali i očekivali. Pozivaju nas današnja čitanja da svaki od nas pametno koristi one talente i darove koje nam je Bog darovao te tako zaslužimo jednoga dana od našega Stvoritelja pravednu nagradu za naš život.



32. nedjelja kroz godinu

Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: "Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." "A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"

Lk 20,27-38



Razmišljanje uz Evanđelje

Želja da se izbjegnu svi zemaljski strahovi, opasnosti i patnje je, u svim vremenima, ukazivala na čežnju za vječnim opstankom, na čežnju za zemaljskim rajem.

Mi kršćani možemo, iz vjere u ovo obećanje i u to da je Krist uskrsnuo, to jest da ga je Otac uskrisio, crpiti utjehu i nadu. Bog ostavlja da bit jedne osobe dalje opstoji. Smrt govori, tako vjerujem, da je zemaljsko obličje jednog čovjeka razoreno, ali da, istovremeno, Bog toj osobi daje novo, vječno lice.



31. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!"

Lk 19,1-10



Razmišljanje uz Evanđelje

Trebamo se diviti Zakeju. Riskirao je da bude izrugan samo da vidi Isusa. Njegova je dobra volja bila nagrađena od Isusa koji je zaželio posjetiti upravo njegovu kuću. Promatrači su mrmljali kako Isus svraća u kuću grješnikovu.

Zakej je visoko pozicionirani carinik u službi rimskih okupatora. Za sunarodnjake Židove on je izdajnik te, njihovim riječima govoreći, grješnik. Ipak on je i čovjek kojeg Isus izabire da bude upravo njegov gost za vrijeme boravka u Jerihonu.
Isus prihvaća i hvali Zakejev trud da popravi štetu koju je učinio. Čini se da je sretan što polovicu svoga novca daje siromasima. Molit ću Isusa da mi pomogne vjerovati kako prihvaća i moje jadne napore koje ulažem kako bih se promijenio.

Gospodine, u svojoj molitvi sam često poput Zakeja, ulažem izniman napor da te barem nakratko mogu vidjeti, a našao sam da me čekaš, zoveš imenom, pozivaš da se nastaniš u mome srcu. Kad sam s tobom osjećam radost u ponovnoj uspostavi reda u mome životu pronalazeći proljeće velikodušnosti i pravednosti koje su bile ugušene starim, lošim običajima.

Isuse, dok sjedim za računalom promatraš me kao što si promatrao i Zakeja. Zoveš me imenom i pozivaš da ti se pridružim. Ne zahtijevaš ništa, ali u tvome društvu želim promijeniti nešto u sebi i to ti darovati.



29. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit zaljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’« Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog ­obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k ­njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Lk 17,11-19



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus nam priča prispodobu o udovici i nepravednom sucu. S tom prispodobom želi nam reći koliko je važna vjera i ustrajna (uporna) molitva.
Udovice u ono vrijeme spadale su u najugroženiju grupu siromaha. Nakon smrti svoga muža, udovica bi ostala bez ičega i prepuštena na milost i nemilost rodbine i društva. Žene nisu mogle zarađivati za svoj kruh kao danas.
Zato je udovica uporna u molbi! Traži od suca da ju oslobodi od tužitelja, jer joj život (egzistencija) ovisi o tome!
Nepravedni sudac uslišio je udovičine molbe, ne zato što mu je stalo do udovice niti do Boga, nego zato što mu je dosađivala sa svojom molbom. Dosađivala je jer joj je život ovisio o tom sucu.



28. nedjelja kroz godinu

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, učitelju, smiluj nam se!" Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Lk 17,11-19



Razmišljanje uz Evanđelje

Kada smo u velikoj nevolji i rastrganosti, očajnički se okrećemo molitvi. Svim srcem molimo za odgovor bez obzira u kakvoj se nevolji nalazili. Molimo za pomoć, vičući poput gubavca iz dubine svojega bića. A Isus odgovara na našu molitvu na način koji je najbolji za nas. Ali mi često zaboravljamo reći "hvala".

Isuse, daj da te nikada ne shvatimo olako; tvoj dodir u naš život može nas ugrijati i ozdraviti, učiniti nas cjelovitima. Nikada nas nećeš napustiti. Isuse, pomozi nam da ti zahvaljujemo i častimo tvoje sveto ime.



27. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol!' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti'? Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"

Lk 17,5-10



Razmišljanje uz Evanđelje

U jednoj pripovijesti se govori da je neki misionar rekao djevojčici koja je nosila svoga brata: «Dijete, ti si tako mlada, a nosiš tako teški teret na svojim leđima!» Djevojčica je gledala začuđeno i reče: »Ne nosim nikakav teret, ja nosim brata!» Dimenzija vjere nije ona po sposobnosti, nego po ljubavi.Ljudi koji su iz vjere ovdje za druge i za njih se zauzimaju, koji stavljaju na raspolaganje vrijeme i energiju to ne čine, jer očekuju plaću za to. Ne djeluju, jer «moraju», nego jer živa vjera želi biti djelatna ili brda i smokve presađuju.

Molimo Boga za jednu takvu vjeru i postupajmo tako, jer postupamo iz ljubavi.



26. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Lk 16,19-31



Razmišljanje uz Evanđelje

Ove nedjelja nastavljamo poruku od prošle nedjelje kada smo govorili o bogatstvu kao lažnoj sreći. Danas ćemo pokušati reći koju riječ o bogatstvu u Bogu kao istinskoj sreći koja završava u pravoj sreći u Bogu i s Bogom. Danas slušamo gdje završavaju te dvije suprotne stvarnosti. To je ona priča o bogatašu i siromahu Lazaru. Danas bi ovdje mnogi mogli pronaći barem koju sličicu o sebi na svoju duhovnu korist i korist drugima. Koliko čovjek dijeli i daje, još više će primiti i još više darivat. To je zakon Božjeg milosrđa i ljubavi. Ne zaboravimo da je Bog uvijek na strani siromaha. Zato i prvo blaženstvo jest - Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo Božje! Da to nije samo fraza i teorija, danas sprovedite riječi u djelo. Ovaj prolazni život treba živjeti u vjeri i nadi. Živimo pravedno, pošteno, vjerom, ljubavlju, postojanošću i krotkošću. Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život… čuvaj zapovijedi i svjedoči lijepa svjedočanstva. Tada i tako sreće se Krist, zbog kojeg ovo i trpimo na zemlji, jer život je tek istinski na nebu, s Isusom. Ovo je sve, ništa!



24. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.' Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti. »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'«

Lk 15,1-32



Razmišljanje uz Evanđelje



21. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Lk 13,22-30



Razmišljanje uz Evanđelje

Doista, Bog nam je u ljubavi darovao sebe nama na spasenje.
Hoćemo li tu ljubav prihvatiti i po njoj kroz malena vrata unići
u Kraljevstvo nebesko, ili ćemo odbaciti tu ljubav i odbaciti
svoje vječno spasenje? Ovo pitanje nije samo bezlična
fraza,  nego čista i bolna istina svakog čovjeka.
Učinimo sve što je u našoj moći da ispunimo Božja očekivanja.

Ne postoji čovjek koji ne ljubi. Samo, uvijek je osnovno pitanje što ljubimo i koga? Ne, Bože sačuvaj, ne pozivam vas da prestanete ljubiti, nego da pametno odaberete predmet svoje ljubavi.
No, kako pravilno odabrati i ne kajati se!
Isto tako, možemo li mi odabirati ako već nismo odabrani?

Istražujte koliko god možete zašto Boga volite. Otkrit ćete samo ovo: Bog nas je ljubio prije nego mi njega. On nam se darovao. Zašto? Samo zato da bismo ga ljubili. Pavao je rekao: "Ljubav se Božja razlila u našim srcima." Tko ju je razlio? Možda mi? Pa, nismo je ni imali.

Tko onda? Duh Sveti koji nam je darovan…



18. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.«

Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Lk 12, 13-21



Razmišljanje uz Evanđelje

Iskonska i vječna ljudska čežnja jest čežnja za ljubavlju. U novcu i bogatstvu, nažalost, mnogi ljudi traže nadomjestak za ljubav. Ali prava ljubav se ne može nikakvim novcem kupiti, jer ima nešto božanskoga u sebi, stoji iznad materije, uvjetovana milošću Boga stvoritelja. Samo život s Bogom u poštivanju dvostruke Božje zapovijedi ljubavi, «ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao sebe samoga», jedina je prava garancija da čovjek dođe do prave sreće, radosti i ljubavi.



17. nedjelja kroz godinu

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!« I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.

I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«

Lk 11, 1-13



Razmišljanje uz Evanđelje



16. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. ¬Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne ¬mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Lk 10, 38-42



Razmišljanje uz Evanđelje

Život nam je darovan kao mogućnost. Kao izbor opredjeljenja za život ili za smrt. Ovo što sada živimo nije proba, nego stvarnost. Jedna i jedina koja nam je darovana. U životu je jedno potrebno. Potrebno je prepoznati trenutak i potrebno je izabrati. Marta i Marija su prepoznavale i birale. Marta je smatrala da je u njenom domu važan i drag gost, a Marija je prepoznala da je on Krist, Božji Sin i naš Spasitelj. Marta je izabrala dobre stare običaje, zadovoljavanje forme i brigu oko posluživanja, a Marija je izabrala Radosnu vijest o Bogu Ocu. Evanđelje nas ne želi navesti na razmišljanje o tome tko je bolje postupio, nego želi da shvatimo i izaberemo ispravno postupanje. Potrebno je prepoznati trenutak. Marta i Marija nas suočavaju s istinom da i među nama ima onih koji će, čuvši Evanđelje, promijeniti svoj život i pokušati doći do savršenstva u Kristu. Onih koji će prepoznati milosno bogatstvo Euharistije i kojima će susret sa živim Kristom život učiniti boljim. Svaki trenutak života je važan. Važno je ispravno postupati u svakom trenutku. Važno je od Boga izmoliti milost dara ispravnoga prepoznavanja trenutka, događaja i osoba. Prepoznavanje onoga što običavamo nazivati znakovima vremena. Potom je važno, u svakom danu našega života, napraviti ispravni izbor. Izbor za Boga i čovjeka. Izbor za djelotvornu ljubav, mir i dobro.



15. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Lk 10, 25-37



Razmišljanje uz Evanđelje

Današnje Evanđelje počinje s pitanjem: "Učitelju, što mi je činiti...?" To je pitanje o mjestu kršćanina u svijetu. Svi mi živimo – bez da smo si toga svjesni – na najrazličitijim područjima od kojih svako ima svoja pravila, zakone i forme. Zbog toga postoji opasnost da i vjera postane samo jedan "dio", tako reći "nedjelne aktivnosti" koje s ostalim područjima života nemaju nikakve veze. Ta na poslu i u slobodno vrijeme vrijede druga pravila.... Ali ne bi smjelo biti nikakvoga jaza između naše vjere i svakodnevnog života. Vjera ima smisla samo onda kada prožima sav naš život, sva njegova područja. Na to nas upućuje već i starozavjetno čitanje: Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. "Zapovijed" – smjerokaz za život koji je Izrael primio od Jahve za svoje spasenje i koji mu pokazuje put ka sretnom životu u zajedništvu s tim Bogom – nije nešto neodrživo ili strano. Jednako vrijedi i za zapovijed ljubavi prema bližnjemu koja mora postati osnovom našeg svakodnevnog djelovanja i koju moramo živjeti s unutrašnjim osvjedočenjem. Najteže u toj zapovijedi nije pitanje tko i gdje je moj bližnji. Problem je u tome što mi svoje bližnje ne primjećujemo ili imamo dobre razloge zašto ljubav prema bližnjemu baš sada nije moguća. Zapovijed ljubavi prema bližnjemu nisu samo pobožne riječi u bogoslužju nego me se osobno tiče. U svemu što doživljavam je Ijubav prema bližnjemu moguća. Bližnjih koji nas trebaju ima dovoljno. Moramo samo naučiti primijetiti ih i postati im bližnji.



14. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!“ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću“. „Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje’. A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe!’ Ipak znajte ovo: ‘Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu“. Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: „Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!“ A on im reče: „Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“.

Lk 10, 1-12. 17-20



Razmišljanje uz Evanđelje



13. nedjelja kroz godinu

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.
I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."
Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje."
I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

Lk 9,51-62



Razmišljanje uz Evanđelje

Bila su dva pustinjaka koji su, zajedno, u staroj knjizi čitali da se na kraju svijeta nalazi mjesto na kojemu se spajaju nebo i zemlja i gdje počima kraljevstvo Božje. Zaključe potražiti ga i ne vratiti se dok ga ne nađu. Prešli su cijeli svijet, izdržali nebrojene opasnosti, prepatili sve uvrede i poniženja, koje nosi pješačenje po cijelome svijetu, izdržali sve napasti koje se nameću da odustanu od cilja. Tamo su neka vrata, tako su čitali. Trebalo je samo pokucati i nađeš se u Kraljevstvu Božjemu. Konačno našli su što su tražili, pokucali su na vrata, drhćuća srca opazili su kako se vrata otvaraju. I kad su ušli, opazili su da stoje u samostanu, pred svojom ćelijom. Pogledaše se međusobno. Onda su shvatili: mjesto gdje počima Božje Kraljevstvo nalazi se na zemlji, na mjestu koje nam je Bog odredio.



12. nedjelja kroz godinu

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist -Pomazanik Božji!« A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.« A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«

Lk 9,18-24



Razmišljanje uz Evanđelje



11. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Lk 7,36 - 8,3



Razmišljanje uz Evanđelje



10. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet.
Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!«

Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Lk 7,11-17



Razmišljanje uz Evanđelje

Što mi možemo od Isusa naučiti? On nije čovjek velikih riječi, nego i djela. On ne govori o sudbini drugih, ne ostavlja ih same i ne ostaje hladan, nego prilazio i riječju i djelom. Ne govori o sudbini drugih, nego nastupa u konkretnoj situaciji. Mi Isusa možemo slijediti tako da slijedimo njegov primjer i dopustimo da nas diraju situacije drugih ljudi. I ne treba poći odatle da nadvladamo svu patnju svijeta - to bi bilo preopterećenje. No, u konkretnim situacijama možemo biti od pomoći i podizati nadu. Budimo ljudi nade.



9. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Lk 7,1-10



Razmišljanje uz Evanđelje



Presveto Trojstvo

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – – navješćivat će vama.«

Iv 16, 12-15



Razmišljanje uz Evanđelje

Veliki, tajanstveni Bog, Stvoritelj, Otkupitelj, Posvetitelj, Smisao i Cilj mog Života, Izvor svega Dobra, neprestano stoji preda mnom kao izazov, kao poziv da Ga tražim, da ponovno započinjem i da Mu stalno hitim u naručaj, da tako u Njemu i po Njemu ostvarim sebe.
Tajna Trojstvenog Boga nadilazi ono što shvaćam i što očekujem. Ona me izaziva da stalno tražim, da se propinjem, da idem dalje i dalje. Ići prema Bogu, otkrivati Ga sve više znači svakodnevno Mu postajati sve sličniji.
Kad tražim Boga - ljubim! Kad nalazim Boga - ljubim! Kad se od Boga rađam - ljubim! Otac daje Sina, jer ljubi. Ja dajem najdraže kad ljubim! Ljubav se uvijek daje! Ne zaustavlja se, dok se posve ne preda! Tako ulazi u tajanstveni život trojstvene Božje Ljubavi.



Duhovi

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

Iv 14,15-16.23b-26



Razmišljanje uz Evanđelje

Duhovi nas podsjećaju na silazak Duha Svetoga. Ovo ime je i program, jer danas stvarno slavimo uskrsnu svečanost. Po uskrsnuću se Isus vraća k Ocu, ne da bi ljudima i svijetu rekao zbogom, nego da zauvijek ostane s nama po svome Duhu, kojega on obećava i šalje. Ovaj radosni događaj danas slavimo. Molimo za dolazak Duha Svetoga da nas prosvijetli i očisti od grijeha i krivnje.



7. uskrsna nedjelja

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: "Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

Iv 14,23-29



Razmišljanje uz Evanđelje

Gospodin Isus je uzašao na nebo i nije više na vidljivi način s nama ovdje na zemlji. Ostavlja nas da primimo njegova Duha te da se spremamo za ponovni susret u vječnosti. Koliko su ljudi svjesni i žele prihvatiti činjenicu da mi jednostavno moramo otići s ovoga svijeta. Bog nam je dao sve mogućnost za taj susret, ostatak ovisi o nama. Da li ćemo poput Jude izgubiti svaku nadu u Božje milosrđe i oproštenje i prepustiti se očaju ili ćemo poput ostalih apostola prihvatiti svoje slabosti i nedostatke i pokušavati ih popraviti. Budimo oni koji će izabrati Boga uvijek, bez zadrške, otvorena i spremna srca. Da ćemo biti znak osporavan,znamo jer je bio i naš Gospodin. Budimo uspravni.



6. uskrsna nedjelja

Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: `Odlazim i vraćam se k vama.` Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

Iv 14,23-29



Razmišljanje uz Evanđelje

Kršćanska vjera često se shvaća samo kao vjerovanje u vjerske istine. Bez potcjenjivanja teologije i pridavanja premale važnosti Vjerovanju, naša je vjera ipak, prije nego ona postane vjerska istina i znanost, susret, susret osoba, susret s Isusom! Susret s Isusom događa se – danas kao i nekad – po "slušanju riječi Božje". Tko uistinu sluša, ne otvara samo svoje uho, nego sebe samog. On ono što je čuo u sebi prihvaća i pušta da to djeluje na njegovo mišljenje i djelovanje. U našim nastojanjima da slušamo srce i po tom oblikujemo svoj život nismo prepušteni samima sebi. Isus zna da to ne možemo učiniti vlastitim snagama i obećaje nam Pomoćnika. Taj Pomoćnik je Duh Sveti. Ali čak i onda kad svi primaju isti Duh, Duh Isusa Krista, mogući su različiti putovi. Mi smo uvijek u opasnosti da "boljim znanjem", tvrdoćom srca i netolerancijom ugasimo Duh. A pri torn imamo toliku utjehu u svijesti da smo nošeni Bogom koji ne stvara samo različitosti nego i suprotnosti. Naša pak je zadaća da se otvorimo djelovanju Duha. Suprotnosti nas ne trebaju zabrinjavati, jer sve one nestaju u veličini Božjoj.



5. uskrsna nedjelja

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

Iv 13, 31-33a.34-35



Razmišljanje uz Evanđelje

Svako ljudsko biće čezne za ljubavlju. Svaka osoba u sebi nosi duboku želju da ljubi i da bude ljubljena. Ljubav nas preobražava i usrećuje, liječi i spašava. Ona unosi toplinu, vjeru i nadu u naš život. Ljubav je radost koju nam Isus dariva kad mu se otvorimo i Njega uzljubimo. Jedino je ljubav svemoćna i sve razumije i to ona Božja kojom nas ljubi. Ona nas u potpunosti mijenja i čini novim ljudima.

Zapoviijed ljubavi je Isusova oporuka nama. Krist nije ni mogao dati druge zapovijedi veće od ove. Jer Bog je ljubav. Ljubav ga je tjerala da se očituje, da iziđe iz sebe, da se objavi ljudima. Kraljevstvo što ga je utemeljio, kraljevstvo je ljubavi, kraljevstvo u kojem samo ljubav povezuje ljude međusobno.

Ljubiti znači znati gdje drugoga boli i učiniti sve sa svoje strane da ga više ne boli. – Ljubav je nadnaravni dar Božji kao vjera i ufanje. Svakom je od Boga darovana. Ljubav je darivanje sebe drugome, usrećivanje drugoga.
Ostvarujmo svoju vjeru djelima ljubavi.



4. uskrsna nedjelja

U ono vrijeme: Reče Isus: »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Iv 10, 27-30



Razmišljanje uz Evanđelje

Dobrome je Pastiru svaka ovca dragocjena. Kad se koja izgubi, napušta sve i traži je dok je ne nađe.

Dopuštam li mu da me vodi, da me nađe i vrati na pravi put kad god se izgubim? Dopuštam li mu, pomažem li mu, da nađe moju izgubljenu braću i sestre? Molim li, prikazujem li svoje svakodnevne patnje za one koji su daleko od njega? Jesam li svojom poslušnošću prema Božjoj riječi primjer onima koji ne idu za njim?

Kakav sam ja pastir u odnosu na povjereno mi stado, u odnosu na povjerene mi obveze u obitelji, u zajednici, na radnome mjestu? Je li mi uzor Dobri Pastir ili najamnik? Imam li Isusovo srce Dobroga Pastira u odnosu prema ljudima koje mi stavlja na put, ili srce najamnika, razbojnika? Zatvaram li se u bolesti u svoje brige i teškoće ili imam srca i za druge?



3. uskrsna nedjelja

U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite ribâ što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih ribâ, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Iv 21,1-14



Razmišljanje uz Evanđelje

Sigurno smo se mnogi, poput Petra kleli kako ljubimo Krista, pa smo kasnije u životu pokazali upravo suprotno. Svatko do nas ima pravo na svoje slabosti, svatko ima pravo na vrijeme sazrijevanja ljubavi prema Gospodinu. Krist je strpljiv s nama, mirno čeka sve dok naša ljubav ne postane autentična. Ipak i mene i tebe danas pita: Ljubiš li me bar malo više?



2. uskrsna nedjelja

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židovâ bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas."To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!"
Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Iv 20,19-31



Razmišljanje uz Evanđelje



Uskrs

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Iv 20,1-9



Razmišljanje uz Evanđelje

Namijenili su mu križ. Namijenili su mu grob. No, on je njima namijenio život. I tebi je namijenio život. Unatoč svim križevima koji te pritišću i kojima ti pritišćeš sebe i druge. Unatoč svim grobovima u koje te pokapaju i u koje ti pokapaš sebe i druge. Čak i onima u koje pokapaš njega. Zato prihvati život, biraj život, živi život, daruj život! Bog, darivatelj svakoga života, dao ti život u izobilju, život koji će biti proslavljen uskrsnulom vječnošću! Blagoslovljen ti Uskrs!



Cvjetnica

U ono vrijeme: Išao je Isus pred svima ulazeći u Jeruzalem. Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: "Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko: `Zašto driješite?`, ovako recite: `Gospodinu treba.`" Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: "Što driješite magare?" Oni odgovore: "Gospodinu treba." I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednu Isusa. I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: "Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!" Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Učitelju, prekori svoje učenike." On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!"

Iv 8, 1-11



Razmišljanje uz Evanđelje

Prije dvije tisuće godina vukao se jedan čovjek ulicama jednog grada s križem, osuđen na smrt, izrugan i izudaran. Ali mu je ipak uspjelo, za sva vremena, pa i danas, dovesti ljude do razmišljanja o najdubljem smislu njihova bitka. Pokušaj ovoga tjedna i prije Uskrsa pustiti svaki dan u svoj život bar jedan trenutak tišine i sabranosti. Opazit ćeš koliko je to blagotvorno. Osjećat ćeš se više čovjekom. Kako iskorijeniti zlo? Praštanjem!



5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”

Iv 8,1-11



Razmišljanje uz Evanđelje

„Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju".
Ova rečenica postavlja cijelo sudište u pitanje. Ako je tako, onda samo onaj koji je bez grijeha može učiniti prvi potez kazne. Time pada svaka shema osude. Oni koji se nešto razumiju u pravo, starješine, prvi napuštaju mjesto kazne. Ovo temeljno postavljanje u pitanje biti suda - pa i za naše vrijeme -se baš puno ne uzima u obzir kod tumačenja perikope. Često puta je kazna zapravo osveta. Često puta je to strah da će čovjek kojega se ne ukloni i dalje činiti zlodjela. Kada se reformirala ideja o kaznama, 70 - tih godina prošlog stoljeća, onda se prestalo gledati na osvetu i kaznu, a više se gledala kazna kao uvođenje (prilagođavanje) počinitelja u društvo - to se tada nazivalo resocijalizacija. U tom smislu se nalazi rečenica koju je Isus rekao ženi: „Idi i ne griješi više." To se može i ovako reći: Idi i ne gubi iz očiju svog cilja, životnog cilja na koji si pozvan. Ako se ufaš na to uputiti, onda učini. Da li bi se udaljili od evanđelja ako bismo govorili u smislu resocijalizacije?



4. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.

Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Lk 15, 1-3. 11-32



Razmišljanje uz Evanđelje

Braćo i sestre - hrabro se otvorite dijeljenju jer i to je milosrđe! Ako želimo od Boga milosrđe, počnimo ga mi sami činiti. Upravo tako: počnimo ga mi činiti među sumještanima i obiteljima. Pridonesite stvaranju zemlje bez siromašnih. Gradite društvo bez diskriminacija. Budite utemeljeni na solidarnosti koja dovodi do toga da dijelimo ono što posjedujemo. Budimo braća i pravednici.



3. korizmena nedjelja

Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.«

Lk 13,1-9



Razmišljanje uz Evanđelje

U korizmenom vremenu Gospodin nas poziva da otvorimo oči za Božju strpljivost i za znakove koje nam daje za naše duhovno dobro. Nasušna je potreba da ih počnemo čitati kao znakove Božjeg strpljenja, te da ih doživimo kao nama upravljene i poslane, a ne tek kao tragedije koje su se slučajno dogodile drugima, bilo da su za nešto bili krivi, ili pak da jednostavno nisu imali sreće u životu. Nemamo se pravo skrivati iza tuđih grijeha i nesreća, umjesto da nas sve što se događa potakne na veću gorljivost, blizinu i zajedništvo sa strpljivim i brižnim Bogom. Dopustimo mu da se potrudi oko nas, te se i sami potrudimo oko sebe i donesimo plodove obraćenja koje nas vodi spasenju i životu vječnome.



2. korizmena nedjelja

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Lk 9,28b-36



Razmišljanje uz Evanđelje

Za naš korizmeni hod potrebna je Isusova blizina, osamljenost, razmišljanje i molitva. Bez spremnosti na žrtvu, prihvaćanja svoje slabosti i ograničenosti nema puta, nego samo lutanje. Bog nam jasno pokazuje cilj kojemu nas vodi a to je preobraženje. Svjetlošću Isusova preobraženja mi jasno vidimo pravo svjetlo.



1. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu."
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!"
Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavle dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovijediti za tebe da te čuvaju. I: na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"
Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Lk 4,1-13



Razmišljanje uz Evanđelje

Svi ćemo mi biti iskušavani na različite načine od Zloga: izvor kušnje može ležati u nama, kada su to nesređene sklonosti, koje nas navode na oholost, egoizam i putenost; ima također kušnja i zavođenja kroz lošu sredinu ili loše prijatelje, i konačno postoje mogućnosti prilično direktnog utjecaja od strane zlih neprijatelja. U svim tim kušnjama ne trebamo zdvajati, nego imati povjerenja u Boga, koji nas jača i pomaže. Bog ne će dopustiti da budemo kušani iznad naših snaga. Ako mu se povjerimo u poniznosti i dademo naš doprinos, da svladamo zlo, smijemo računati na njegovu pomoć.



5. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Lk 5,1-11



Razmišljanje uz Evanđelje

Poziv i poslanje crpe svoju snagu iz susreta, iz susreta Boga i čovjeka, čovjeka i čovjeka. I to nam današnje Evanđelje želi priopćiti. Susreti su važni za vjeru. Bog svakoga susreće s različitim intenzitetom i pod različitim uvjetima. Stoga susreti nikad nisu teorija ili filozofija, nego uvijek život! Ne radi se o tome što govorimo, nego kako susrećemo druge ljude.



4. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?« A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Lk 4,21-30



Razmišljanje uz Evanđelje

«Za košaru s rakovima ne treba poklopca. jer ako se koji rak i uzvere, drugi rakovi ga povuku nazad. Tako je i kod nekih ljudi. U takve ljude ubrajamo i Nazarećane: «Zar ga ne poznamo, on je jedan od nas. I jer mi to ne pokušavamo činiti, neće ni on moći.» Tako su ga oni prosuđivali. To je bila njihova nevjera.



3. nedjelja kroz godinu

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje ­stoji napisano: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“

Lk 1, 1-4; 4, 14-21



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje. To je u SZ bila godina (svaka 50-ta) kad su se praštali svi dugovi, oslobađali robovi, zaustavljali ratovi, svatko je mogao svoj život početi ispočetka. Međutim, Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje koja više nikada neće prestati, jer je trajan i njegov dar oproštenja svih dugova, jer je trajan i njegov dar ljubavi i slobode. Živimo neprestano u toj milosnoj godini ako živimo u Isusu, ako smo s njime jedno. Jer, Isus je naša sloboda, Isus je naša milosna godina, Isus je naš život. Prihvatimo tu milost!



2. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: „Vina nemaju.“ Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“ A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!“ I napune ih do vrha. Tada im reče: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.“ Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“ Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Iv 2, 1-12



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus pretvara vodu u vino, a mi smo uključeni u ovo čudo pretvorbe. I mi smo sudionici na svadbama. I mi doživljavamo trenutke radosti i ushita, ali i trenutke žalosti i krize. I mi doživljavamo situacije da nam vina ponestaje. Vina radosti ili vina sreće, vina povjerenja ili vina nježnosti. A ponestane ga tako da vrčevi presuše kao da u njima nikada ni kapljice nije bilo, pa se čovjek pita što će tu prazni? Nažalost, to vrijedi za sve naše odnose. Jednostavno ponestane vina radosti. A tada trebamo ONOGA koji nam jedini može dati novo vino, Krista.



Krštenje Gospodinovo

ku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: „Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Lk 3, 15-16.21-22



Razmišljanje uz Evanđelje

Krštenje Isusovo je, i naše krštenje. Naše je krštenje izlijevanje Božje ljubavi. Duh Sveti lebdio je nad Isusom u trenutku krštenja. Važno je znati da je Duh Sveti prisutan i u momentu našeg krštenja. On daje krštenju pečat trajnosti. Na krštenju smo primili zalog Duha koji nam više nitko ne može oduzeti. Krštenje je objava Božjega srca, to je dar njegove snage. To je čin vječne, trajne ljubavi. To znači da nas Otac i danas isto tako ljubi kao i u času našega krštenja.



2. nedjelja po Božiću

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Iv 1,1-18



Razmišljanje uz Evanđelje

„K svojima dođe i njegovi ga ne primiše!“ Ne primiše ga njegovi – njegov narod kojemu je Isus pripadao. To je narod Saveza i obećanja koji u Isusu nije prepoznao Božji pohod i nije ga prihvatio. Isusa je njegov vlastiti narod odbacio, osudio i isključio iz svoje sredine, pogubio ga na križu zajedno sa zločincima. A tko su oni koji ga primiše? To su ono koji su se za njega opredijelili, oni su svjesno i osobno prihvatili Isusa kao temelj svoga života. Njima Isus … „podade moć da postanu djeca Božja.“ To smo braćo i sestre svi mi! Radujmo se Isusu!