Sveta Obitelj

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.“ A on im reče: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Lk 2, 41-52



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus je došao ohrabriti čovjeka na život u svetosti i milost. Došao ga je uvjeriti da je moguće pobijediti zlo i da đavao nije jači od Božje milosti i snage. Isus nas je došao ohrabriti za život u ustrajnoj ljubavi, miru i praštanju. Došao je ozdraviti i ljudsku Obitelj u svemu, u čemu je ona ranjena. Došao je ozdraviti ljudsko srce, dušu, osposobiti čovjeka za vjernu i strpljivu ljubav, za stalno praštanje i pomirenje. Otkrio je tajnu čovjekova srca: ljubiti i biti ljubljen!

4. nedjelja došašća

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“

Lk 1, 39-45



Razmišljanje uz Evanđelje

Marijo, svojim si pohodom Elizabeti priuštila radost kakvu ona do tada nije poznavala. To je bila radost koja je preplavila njezino biće, radost koja je doprla i do ploda njezine utrobe. Osjetila je da je i dijete ispod njezina srca i u dubinama njezina tijela osjetilo prisutnost koja usrećuje! Marija, postala si izvorom radosti, uzrokom radosti. Blagoslovljena bila, Marijo, što si prihvatila službu ljubavi i slijedila glas srca. Marijo, uzroče naše radosti, moli za nas!

3. nedjelja došašća

U ono vrijeme: Pitalo je Ivana mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno.
Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

Luka 3,10-18



Razmišljanje uz Evanđelje

Sve više se približavamo Božiću. Došašće je poziv na nadu, na obraćenje i promjenu gledišta, a nakon poziva na nadu i obraćenje, slijedi poziv na radost. Ove svete riječi su poziv ljudima da oni, međusobno, jedni drugima stvaraju radost u duši. A radost u duši oslobađa čovjeka od bolesti u tijelu. Tko nema radosti u duši, taj je bolesnik tijelom već prije, nego doista postane teški bolesnik. Isus Krist je Spasitelj ljudi od bolesti duše i tijela. Slušajmo ga!

2. nedjelja došašća

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: „Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’

Lk 3, 1-6



Razmišljanje uz Evanđelje

U Isusu iz Nazareta Bog se uistinu očituje kao osobni Bog. Bog za svakog pojedinca, sa svim njegovim željama i nadanjima. Božji dolazak u utjelovljenju ispravno usmjerava i naše nade u pogledu njegova slavnog pojavka u slavi. I u slavi Bog će se očitovati, ne drugačije, nego upravo kao Bog Isusa Krista. Samo takav Bog može zadovoljiti naša nadanja i unijeti smiraj u naš život. Može ga osmisliti i obogatiti vedrinom i radošću življenja. Primimo ga!

1. nedjelja došašća

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“

Lk 21, 25-28.34-36



Razmišljanje uz Evanđelje

Došašće je vrijeme našeg zalaganja. Živjeti zajedno i ostvarivati ljubav u zajedništvu, predstavlja zahtjev koji zapravo nema svoga kraja, jer ljubav je beskrajna, nikad posve dostižna. Kroz prva dva tjedna došašća liturgija nas upućuje na stvarnost, na pitanje: „Čemu se nadati?“ Nada tvori srž življenja kršćanske vjere. Ovo je vrijeme vjere i pouzdanja naspram tjeskobi i očajanju. Nemamo se čega bojati uz vjeru u Krista i nadu u vječni život.

34. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:
„Ti li si židovski kralj?“ Isus odgovori: „Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?“ Pilat odvrati: „Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?“ Odgovori Isus: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.“ Nato mu reče Pilat: „Ti si dakle kralj?“ Isus odgovori: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“

Iv 18, 33b-37



Razmišljanje uz Evanđelje

Na svršetku vremena, Krist treba postati Glava svega stvorenja: njemu savršenom Sluzi Božjem, bit će suobličeni svi ljudi i podređena sva priroda. On postaje KRALJ SVEGA STVORENJA! Pojašnjenje: U doba rata između Atenjana i Dorana pitali su proročicu Pitiju, koja će vojska pobijediti? Proročica je odgovorila: „Ona će vojska pobijediti čiji će kralj u boju poginuti.“ Naš Kralj, Krist, je poginuo, dakle mi ćemo pobijediti. Naš Kralj – Krist je umro radi nas i našega spasenja. To je naša pobjeda!

33. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.
Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.«

Mk 13, 24-32



Razmišljanje uz Evanđelje

Ako je učiteljica u školi najavila da će ispitivati, a nije rekla kada će to biti, oni koji žele dobru ocjenu moraju svakodnevno marljivo učiti i uvijek biti spremni za ispitivanje. Krist je najavio svoj drugi dolazak, ali ne znamo kad će to biti. Zato uvijek moramo biti spremni. A za Kristov dolazak se pripremamo vjerom i dobrim djelima. Pripremamo se tako da svojim načinom života u svijetu budemo svjedocima Božje ljubavi prema čovjeku. To je pravi materijal za gradnju vječnoga života.

32. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant.

Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Mk 12,38-44



Razmišljanje uz Evanđelje

Nasuprot farizejima, političarima i bogatašima, kao uzor ponašanja, Isus stavlja siromašnu nezaštićenu udovicu. U Božjim očima, prema njegovim mjerilima, svatko može zadovoljiti, može darovati neizrecivo puno, može darovati svoje srce, samoga sebe. Na dan Gospodnji, pozvani smo na misu, da se u njoj uključimo u Isusov dar Ocu, u njegovu žrtvu: ne samo usputnim slušanjem, nego vjerom i ljubavlju, molitvom i žrtvom što izvire iz srca i duše.

31. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Mt 5,1-12a



Razmišljanje uz Evanđelje

Došao jedan učenik učitelju i rekao mu da je spreman za svetost jer je tako svoje tijelo trapio da je uspio spavati na zemlji, jest travu i bičevati se tri puta dnevno. “Magarac također spava na zemlji, jede travu i bičuju ga neprestano pa nitko ne ide za tim da ga proglasi svetim? Gdje ti je ljubav?” – odgovori učitelj.

30. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: „Sine Davidov, smiluj mi se!“ Isus se zaustavi i reče: „Pozovite ga!“ I pozovu slijepca sokoleći ga: „Ustani! Zove te!“ On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: „Što hoćeš da ti učinim?“ Slijepac mu reče: „Učitelju moj, da progledam.“ Isus će mu: „Idi, vjera te tvoja spasila!“ I on odmah progleda i uputi se za njim.

Mk 10, 46-52



Razmišljanje uz Evanđelje

Pjesnik je lijepo izrekao u stihu: Susretoh starca, a bio je slijep, al' reče: sinko, život je lijep; zar zbilja lijep, vidjet ćeš sinko kad budeš slijep. (Hvala pjesniku za ove stihove). Ljepota života uočava se drugim osjetilima, a ne očima. Čovjek slijepac iz Jerihona želi nas poučiti. Neka ono prvo u našim molitvama bude: doprijeti do Isusa. Isus neka je prvi cilj svake molitve, svakog traženja. Sam će Isus to reći riječima: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i sve će vam se ostalo nadodati!“ Isus sam, je to naše kraljevstvo: naša sreća, naš put, istina i život.

29. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: „Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.“ A on će im: „Što hoćete da vam učinim?“ Oni mu rekoše: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“ A Isus im reče: „Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?“ Oni mu rekoše: „Možemo.“ A Isus će im: „Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.“ Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: „Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“

Mk 10, 35-45



Razmišljanje uz Evanđelje

Za Boga ne postoje veliki i mali ljudi. Svi smo ljubljena djeca Božja, jednaka dostojanstva. Kršćaninu nije važno biti poznat, slavan ili moćan zbog prolaznih i nebitinih stvari koje će ostati na ovome svijetu i neće se moći „ponijeti“ u Nebo. Kršćani ne mare za takvu veličinu, nego im je stalo do toga da si međusobno pomažu i da drugima čine dobro. Stalo im je do toga da budu sve veći u ljubavi i služenju Bogu i bližnjima, a Isus je u tome bio najveći. I premda je bio Sin Božji, nije došao na zemlju da mu služe, nego da on služi drugima.

28. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
„Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Isus mu reče: „Što me zoveš dobrim? ­ Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca ­svoga i majku!“ On mu odgovori: „Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.“ Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: „Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!“ Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ­ponovi: „Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.“ Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: „Pa tko se onda može spasiti?“ Isus upre u njih pogled i reče: „Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!“ Petar mu poče govoriti: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ Reče Isus: „Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“

Mk 10, 17-30



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus se suprotstavlja konzumistima. Ne, nije sve dopušteno. Postoji Božji zakon koji mi ljudi ne možemo preskočiti ili zaobići. I po tome Božjem zakonu postoje drugi kojima si ti, Božji čovječe, mladi čovječe, obvezan. Bez njih se ne možeš ostvariti. I čovjek ne vrijedi koliko troši, nego – vrijedi koliko je kadar utrošiti život za druge. Treba se dakle, unijeti u život drugih: usrećiti druge i tako biti sretan, dobiti Kristovu ljubav. Krist je zakon ljubavi i sreće!

27. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: „Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?“ On im odgovori: „Što vam zapovjedi Mojsije?“ Oni rekoše: „Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.“ A Isus će im: „Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: „Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.“ Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: „Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.“ Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Mk 10, 2-16



Razmišljanje uz Evanđelje

Ono što Bog združuje čovjek treba poštivati ukoliko želi čovjekom biti i ostati. Ljudsko je biće stvoreno kao muško i žensko. U spolnoj diferencijaciji njih dvoje čine jedno tijelo, privolom i ljubavlju i stvaraju djecu – produžuju vrstu. Čovjeka i ženu je Bog stvorio i združio. U pogledu Božjih nauma nema rasprave, što god čovjek o njima mislio. Bračno je zajedništvo iznad svakog ljudskog zakona. Po Bogu: brak razrješuje, mors sola, samo smrt.

26. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: „Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.“ A Isus reče: „Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.“ „Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ „Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.“ „Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi“.

Mk 9, 38-43.45.47-48



Razmišljanje uz Evanđelje

Nije rijetkost da ljudi prosuđuju i osuđuju postupke drugih ljudi, a da pritom ne uviđaju vlastite pogreške i propuste. Skloni smo obećavati i izgovarati lijepe riječi, ali to postaje beznačajno ako riječi i obećanja ne prate plemenita djela. Bog uvijek gleda čovjekovo srce i zna što je u njemu. Stoga u nekima, koje okolina osuđuje, Bog može vidjeti pravednost i dobrotu koju mi ne primijećujemo. Naša djela pokazuju više nego naše riječi kakvi smo uistinu. I što god govorili ili obećavali, bitnije je ono za što se opredjeljujemo djelima i ono što životom pokazujemo.

25. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Mk 9, 30-37



Razmišljanje uz Evanđelje

Siguran put da susretnemo Isusa i u njemu Oca, uvijek je put poniznosti, služenja u ljubavi malenima, poniznima, siromašnima, ali tako da ne uzmičemo kad na tom putu susretnemo križ kao što ga je susreo Gospodin. Poniznost, duh žrtve i ljubavi oslobađaju čovjeka od zavisti i od duha osporavanja.

24. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: „Što govore ljudi, tko sam ja?“ Oni mu rekoše: „Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.“ On njih upita: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar prihvati i reče: „Ti si Pomazanik – Krist!“ I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Tada dozva narod i učenike pa im reče: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“

Mk 8, 27-35



Razmišljanje uz Evanđelje

Malo po malo približavamo se jeseni u kojem će nas tmurno i oblačno vrijeme podsjetiti na težinu križa i patnje o kojima nam govore današnja čitanja koja nam govore o križu. Križ kao simbol patnje glavna je niti okosnica koja nam želi dati do znanja da je on ipak pobjednik.

Prava pripadnost Kristu nije u nošenju križića oko vrata, nego u strpljivu podnošenju svih nevolja i neprilika koje treba da podnesemo i nadvladamo ako želimo biti Božji biti – biti i ostati Kristovi.

23. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: „Effata!“ – to će reći: „Otvori se!“ I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: „Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!“

Mk 7, 31-37



Razmišljanje uz Evanđelje

„Effata“ – Otvori se! Kaže nam Isus. Danas su u duhovnom smislu mnogi (ljudi) kršćani, ne samo gluhi, nego i nijemi. Zato ne govore ni s Bogom svojim u pobožnoj molitvi, a ne žele govoriti ni s bližnjim svojim. Ne žele govoriti o svojoj bijedi da čuju utjehu. Ne žele govoriti ni o bijedi bližnjega kojega bi mogli utješiti. Otvori se i ne budi gluh za tuđu bijedu, bilo tjelesnu, bilo duševnu i priteci mu u pomoć. Otvori se, govori Isus svima takvima, a i nama.

22. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: „Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?“ A on im reče: „Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.“ Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: „Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.“

Mk 7, 1-8.14-15.21-23



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus iz današnjeg evanđelja ne odbacuje čovjekovu brigu za svoju vanjštinu, ali odbacuje njezino kruto i legalističko tumačenje koje u ime vanjštine zanemaruje ono puno važnije: čovjekovu nutrinu. Njemu je puno važnija čistoća srca i usana, puno više inzistira na čovjekovoj savjesti, nego na čovjekovu odijelu. Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti – tvrdi Isus – ono što iz čovjeka izlazi, to ga onečišćuje (Mk 7,15).

21. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

Ivan 6,60-69



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus traži od svojih učenika da izaberu: ili On ili otići od njega! Oni znaju: Isus ih nikada neće prevariti. Ostaju uz Isusa. Nemaju se kamo vratiti. Svu su nadu položili u Isusa, odrekli su se dotadašnjeg načina života, sve su ostavili i pošli za njim. Isus je za apostole zaista Svetac Božji. Petar u ime svih drugih kaže Isusu, da nemaju kome (drugome) otići. Samo si Ti Taj, Jedan i Jedini i s Tobom ostajemo i u Tebi! Samo dalje za Isusom! Treba biti i naš odabir!

20. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.“ Židovi se nato među sobom prepirahu: „Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?“ Reče im stoga Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.“

Iv 6, 51-58



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus traži od svojih učenika da izaberu: ili On ili otići od njega! Oni znaju: Isus ih nikada neće prevariti. Ostaju uz Isusa. Nemaju se kamo vratiti. Svu su nadu položili u Isusa, odrekli su se dotadašnjeg načina života, sve su ostavili i pošli za njim. Isus je za apostole zaista Svetac Božji. Petar u ime svih drugih kaže Isusu, da nemaju kome (drugome) otići. Samo si Ti Taj, Jedan i Jedini i s Tobom ostajemo i u Tebi! Samo dalje za Isusom! Treba biti i naš odabir!

19. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: „Ja sam kruh koji je sišao s neba.“ Govorahu: „Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’“

Isus im odvrati: „Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.

Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.“

Iv 6, 41-51



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus nas hrani svojim tijelom i poji svojom krvlju, za život vječni. Što se krije u tom sitnom komadiću kruha i kapljici vina? To je sveta Pričest, najveći dar Božji! Svi su ostali darovi Božji njegova stvorenja, a u svetoj Pričesti daruje nam se sam Bog Stvoritelj. Od toga dara nema i ne može biti većega ni na nebu ni na zemlji! Budimo zahvalni na tom prevelikom daru! Često ulazimo rado u naše crkve i pohodimo Isusa svog najboljeg Prijatelja, svoga Boga i Spasitelja. Tu tražimo snagu za daljnje putovanje kroz pustinju života.

18. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: „Učitelju, kad si ovamo došao?“ Isus im odgovori: „Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.“ Rekoše mu dakle: „Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?“ Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.“ Rekoše mu onda: „Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.“ Reče im Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.“ Rekoše mu nato: „Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.“ Reče im Isus: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“

Iv 6, 24-35



Razmišljanje uz Evanđelje

Vječni život kao i smrtni život traži svoju hranu. Hrana za vječni život je jednostavno Ljubav. Ljubav se svakako ne hrani samo dobro pripravljenom hranom, dobrim vinom i lijepo aranžiranim stolom. Sitost i zadovoljenje tjelesnih potreba ne čini nas boljima čovječnijima. Ne možemo sami zasaditi ni uzgojiti ono što služi našoj potrebi za ljubavlju i sposobnosti da ljubimo, da opraštamo, da drugima želimo dobro bez ostatka. Takva hrana mora nam biti dana odozgor, s neba. To je kruh s neba koji nam Otac daje – govori evanđelist Ivan.

17. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam

Iv 6,1-15



Razmišljanje uz Evanđelje

Zašto je mnoštvo, koje opisuje današnje Evanđelje, postalo gladno? Zato, jer je išlo za Isusom. Da su ti ljudi ostali u svojim domovima, mogli bi si lako priuštiti redovni obrok večere. Snaga Isusovih riječi i izvanrednost Njegovih djela digla ih je na noge i spremila na put. Išli su za Njim na goru da Ga slušaju i — ogladnjeli su.

Krenuti dan-danas za Isusom znači za mnoge nešto slično. Možda neće baš biti gladan, ali možda će još morati slušati, da je nazadan, zaostao, da još nije progledao, i slično. Pravo mu bilo, zašto ide za Isusom!

Neka ne bude zabrinut! Isus misli na njega. Istina, neće ga posjesti za bogato prostrt stol, obložen narescima, šunkama i sitnim dobrima. Zapovijedit će ti da sjedneš na travu, a poslužit će ti ječmeni kruh i suhe ribe. Ali obojeg će biti na pretek, da će još ostati. Isus ne mazi naše želuce. Odmjeri im, koliko im je potrebno. Ali zato to više brine za duhovnu hranu. Dobit će onaj, tko se bude trudio za nju. Sposoban mora biti otrgnuti se od kuće, od bogate smočnice i punog stola. Spreman mora biti uspeti se s Isusom na goru, napeti uho i otvoriti srce, a brigu za večeru prepustiti Njemu.

Isus je mogao nahraniti mnoštvo sam, bez pomoći i sudjelovanja bilo koga. Radije je posegnuo u košaricu nepoznatog dječaka. Njezin sadržaj je blagoslovio i iz nje dijelio apostolima. Apostoli su zatim dijelili dalje.

Isus bi sebi i danas mogao u svemu pomoći. Radije poseže u naše skromne košarice. Ako su male, neugledne i grubo pletene, ništa zato. Isto, ako je u njima samo ječmeni kruh, samo da nisu prazne.

16. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.“

Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Mk 6, 30-34



Razmišljanje uz Evanđelje

Rad je veliki blagoslov za čovjeka. Po njemu je najvećim dijelom uspio postati to što jest. Teško je odrediti neku univerzalnu mjeru rada. Ali, ako netko ne zna u poslu stati, potrebno ga je upozoriti. Ako je njegova umna i fizička snaga stalno 'napeta' može se dogoditi da 'pukne' i onda nikakve koristi od nje. Dakle, treba znati 'stati' i odmoriti se. U osami u Bogu naći sebe, biti u miru s njim i ukloniti sve ono što čovjeka razdire u srcu. Slušajmo Isusa!

15. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: „Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.“
Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Mk 6, 7-13



Razmišljanje uz Evanđelje

Svijet u kojem živimo hoće zarobiti svakoga čovjeka, kako mu nitko od ljudi, svojom istinom i poštenim životom, ne bi bio izazov savjesti. Prema temeljnim zakonima Božje ljubavi, pravilo našega kršćanskog života, ne može biti ono što svijet želi, nego je jedino pravilo našega života zakon Božji upisan duboko u ljudsku savjest, darovan i objavljen u Riječi Božjoj. Nije lako u ovome svijetu ustrajati u vjernosti Bogu. Ali Isus nas šalje baš u taj svijet!

14. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: „Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?“ I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: „Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.“ I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Mk 6,1-6



Razmišljanje uz Evanđelje

Bog nam dolazi u Isusu Nazarećaninu. Blago onom koji se nad njim ne sablazni. Bog za ljude radi po ljudima. Božji putovi su za ljude čudni. Pazimo da ga ne prezremo, ne odbacimo ako nam dođe u takvom svećeniku, biskupu, papi, kakvoga nismo očekivali. Ili ako svećeniku ili biskupu, dođe po „običnom“ vjerniku. Ili ako dođe u „prosjaku“ na vratima. Ili u susjedu „bolesniku.“ Bog često nastupa po mjeri čovjekovoj, ali nije ga uvijek lako prepoznati. I često ga je, u takvu njegovu postupku, lako odbaciti. Naše srce treba ga prepoznati i prerušena!

13. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: „Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!“ I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: „Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?“ Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: „Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.“ A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: „Talita, kum!“, što znači: „Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“ I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Mk 5, 21-43



Razmišljanje uz Evanđelje

Vjera: „vjerujemo“ otvara nam i drugi pogled na smrt. U tom i s ti drugim pogledom smrt nam se pokazuje kao prijelaz u novo uređenje stvarnosti. To je takvo uređenje koje u ovozemaljskom životu možemo samo slutiti i priželjkivati. Za vjernički pogled smrt je prijelaz i uvod u izravan susret s otajstvom apsolutnoga Boga. Ona je ulaz u život koji zovemo vjerničkim životom, životom osobnog zajedništva s Bogom.

12. nedjelja kroz godinu

Uvečer istoga dana kaže im: „Prijeđimo prijeko!“ Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: „Utihni! Umukni!“ I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: „Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?“

Mk 4, 35-41



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus je sa svojim učenicima u lađi i mirno spava nakon napornog dana. Na Galilejskom jezeru digla se oluja. Učenici su zahvaćeni strahom i nemirom, osjećaju smrtnu opasnost, a Učitelj mirno spava. Bude ga i očekuju od njega spas. On se budi i utišava oluju. Oluja će uvijek biti, ima ih u nama i oko nas svaki dan. Ali ti si Isuse i danas u lađici svoje Crkve, duboko prisutan i ukorijenjen u našu sudbinu. Na tebe smijemo uvijek računati. Unijet ćeš mir u naša srca.

11. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu: „Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.“
I govoraše: „Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.“
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.



Mk 4, 26-34



Razmišljanje uz Evanđelje

Kraljevstvo je Božje kao gorušičino zrno. Sitno, maleno, bačeno u zemlju izraste u veliko stablo: „te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.“ Početak Kraljevstva vezan je uz neznatnost, malenost, neprimjetnost. Božju Riječ čujemo i promišljamo u skrovitosti srca, postojano, između drugih riječi. Rast Riječi koja je posijana, kako govori današnje evanđelje, ovisi o djelovanju Duha. On je onaj koji čini da Riječ klija i raste. Budimo plodna njiva!

10. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan sebe je!“ I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: „Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.“ A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: „Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplije­niti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.“ Jer govorahu: „Duha nečistoga ima.“ I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga ­pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: „Eno vani majke tvoje i braće tvoje, ­traže te!“ On im odgovori: „Tko je majka ­moja i braća moja?“ I okruži pogledom po ­onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“

Mk 3, 20-35



Razmišljanje uz Evanđelje

Božje je milosrđe tako veliko da oprašta svakome kome je iskreno žao što je zgriješio. No ako se čovjek ne želi pokajati za svoje grijehe, ako odbija oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi, tada griješi protiv Duha Svetoga. Grijeh protiv Duha Svetoga je kad čovjek odbija priznati istinu, kad ne želi priznati svoje grijehe, kad svjesno vrijeđa Boga i odbija njegovo milosrđe i ljubav. Tada Bog ne može oprostiti zato što se čovjek namjerno ne želi promijeniti i postati boljim.

Otvaraš li svoje srce poticajima Duha Svetoga?
Kako možeš pomoći nekome da prihvati Duha Svetoga?

Presveto Trojstvo

U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“

Mt 28, 16-20



Razmišljanje uz Evanđelje

Bog u sebi nije osamljenik – samoživac nego trojstven, dinamika odnosa triju različitih Osoba u jedinstvu jedne božanske naravi. Ta je dinamika izvor naše plodnosti, naše ljubavi i naše osobnosti. Bez otajstva i otajstvenosti ne možemo se ostvariti kao ljudi. A to svi želimo i zato nam je potreban Trojstveni Bog. Bog Otac je Stvoritelj. Bog Sin je Otkupitelj (Spasitelj). Bog Duh Sveti je Životvorac (Sveznajući, Posvetitelj, koji Oživljuje).

Duhovi - Nedjelja Pedesetnice

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.“

Iv 15, 26-27; 16, 12-15



Razmišljanje uz Evanđelje

Svi ljudi koji dosljedno vjeruju u Isusa Krista imaju Duha Božjega, jer je to Isusov Duh. U njima bi se, kroz vjerničku djelatnost, trebalo prepoznavati prisutnost Duha Životvorca koji umornima i slabima olakšava teret života; koji žalosnima donosi utjehu i nadu; koji fizičkim i psihičkim ranjenicima pospješuje zacjeljivanje rana, a u ledena srca unosi toplinu i radost novoga života. Duh je snaga koja vodi svakoga čovjeka u borbi za uspostavu novoga društva.

7. uskrsna nedjelja

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.“

Iv 17, 11b-19



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus moli Oca za učenike koji su u svijetu. Oni su u svijetu. Iz toga slijedi da postoji samo jedno područje kršćanskoga djelovanja, a to je svijet i samo svijet. Isus odlazi iz svijeta, a učenici i mi ostajemo u svijetu. Otac i nas želi u svijetu zato da bismo tom svijetu prenijeli njegov Duh. Ne želi da nas zarobi mentalitet zla u svijetu. U svijetu smo! Želimo s tobom Isuse, biti u službi novoga svijeta, nove zemlje i novoga neba. Dao si nam novo srce, nov si Duh udahnuo u nas. Novi smo kvasac za novi kruh i hranu cijeloga svijeta. Osnaži nas za to!

6. uskrsna nedjelja

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam:da ljubite jedni druge.“

Iv 15, 9-17



Razmišljanje uz Evanđelje

U mjeri u kojoj vjerujemo, nadamo se i postajemo zreliji u ljubavi, raste zajedništvo zajednice.
Možda se često osjećamo tako osamljeni, jer tako malo ljubimo? Zar se ne možemo drugima više darovati? Kao što smo do sada iskusili, Krist nam se daruje kao najvrjedniji dar našega života.
Nešto možemo naučiti i od gorućih svijeća na oltaru. Ako zapalimo od jedne svijeće drugu, ona druga ne uzima od njezinog plamena, dapače svjetlo biva sve jače. Ako ljubim ljude, moja ljubav nije ništa manja, nego će svjetlo biti sve jače i sjajnije. Ne možemo biti zvijezde na nebu, ali svjetlo u kući možemo! Bog nam daruje za to snage!

5. uskrsna nedjelja

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“

Iv 15, 1-8



Razmišljanje uz Evanđelje

Često se pitam da li smo mi kršćani svjesni neophodnosti i žurnosti donošenja ploda. Naš život će se jednom mjeriti po tome kakve smo plodove donijeli. I pri tome stojimo pod stanovitim pritiskom donošenja ploda. Zahtjev da se bude plodonosan ne vrijedi samo za pojedince u smislu "Spasi dušu svoju" nekadašnje lozinke pučkih misija, on vrijedi kako za čitavu Crkvu, tako i za svaku župsku zajednicu.

Isus potiče svoje učenike: Ostanite u meni, onda ću ja ostati u vama. I tko u meni ostane, taj će donijeti obilat plod, jer odijeljeni od mene ne možete ništa učiniti. Sigurno se ovdje ne radi samo o nekom mistificiranom jedinstvu s Kristom i više od osobne pobožnosti. Ostati u Kristu znači: ostati na njegovom tragu, nasljedovati ga u djelima, u nekom smislu imitirati. Samo kršćani koji žive kao on, ti će donijeti ploda.

4. uskrsna nedjelja

U ono vrijeme: Reče Isus: „Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.“

Iv 10, 11-18



Razmišljanje uz Evanđelje

Savršen župnik

Savršeni župnik propovijeda točno deset minuta. Pritom oštro osuđuje sve grijehe, ali tako da se nitko ne osjeća povrijeđenim.
Radi od ranoga jutra do ponoći, ali uvijek je svjež i odmoren.
Savršeni župnik zadovoljan je s malim prihodom, uvijek je pristojno odjeven, vozi novi auto, kupuje i studira najnovije knjige, a polovicu svoga prihoda daje za potrebe župe i siromašnih.
Star je 29 godina, a ima 40 godina iskustva.
Uz to još dobro izgleda.
Savršeni župnik izgara u radu s mladeži, a najviše vremena provodi sa starijim ljudima.
Njegovo se ozbiljno i dostojanstveno lice uvijek smiješi, jer on ima smisla za humor koji ga osposobljava da se strogo veže samo za župu.
Savršeni župnik dnevno posjeti desetak obitelji i bolesnika, ali je uvijek u župnom uredu kad ga netko treba.
Savršeni župnik u svemu sluša savjet svoga župnoga vijeća, a donosi samostalne odluke na opće zadovoljstvo svih župljana.
Svim se srcem posvećuje redovitim polaznicima nedjeljne svete mise, a sve vrijeme troši na obraćanje mlakih i rubnih kršćana. Savršeni župnik obično živi u drugoj župi.

3. uskrsna nedjelja

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: "Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci."

Lk 24,35-48



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus je garantirao svojim učenicima da će biti tamo gdje su dva ili tri skupljena u njegovo ime. To jest, gdje su god dva ili tri okupljena u ime ljubavi i dobrote, tamo je Bog. On je uskrsnuo i on je trajno s nama. Bez uskrsnuća Isus ne bi bio sa svim ljudima, u njihovoj duši, posvuda. Tako je i s nama, samo nas uskrsnuće čini univerzalnim kao što je univerzalna ljubav i Bog. Samo Bog uskrisuje jer je Apsolutna ljubav. Naša je ljubav nejaka za uskrsnuće, ali je jaka da nas približi i ugradi u Isusovu ljubav. On je došao da s njime svi uskrsnemo.

2. uskrsna nedjelja

Kad bi uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus.

Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, ne ću vjerovati.« I nakon osam dana njegovi učenici bijahu opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku svoju i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Iv 20, 19-31



Razmišljanje uz Evanđelje

... Izgubljeni mir koji se dogodio šokom Velikog petka, pojavom Uskrslog Isusa je vraćen. Bio je to uskrsni dar učenicima. Uskrsli Isus koji se ukazao učenicima šalje svima poruku da njegova odsutnost ima za učinak nemir srca, a sama njegova prisutnost donosi mir srca, zapravo biti - družiti se s Isusom znači imati sigurnost, biti u miru, imati mir. Biti u Isusovoj blizini, biti u njegovom društvu uvijek je blagoslov, obogaćenje, sreća i radost. ...
... Uskrsni dar mira Isus i nama želi podariti, zato otvorimo svoja srca. Dopustimo i mi da nas zahvati mir uskrslog Krista. Pred sumnjama uskrsnog otajstva znajmo izreći poput Tome svoju ispovijest vjere:

“Gospodin moj i Bog moj!“.

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju. ...

Uskrs

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Iv 20,1-9



Razmišljanje uz Evanđelje

Uskrs iza zatvorenih vrata

Nemoj stajati iza zatvorenih vrata.
Jer iza njih nema dovoljno prostora za Uskrs.
Nema ga za Evanđelje, ni za tebe, ni za tvoju dušu.
Ostaje li iza zatvorenih vrata, svaki je susret oskudan.
Kao što zatvorena vrata oduzimaju dah plamenu i najljepša će istina, ostane li iza njih, utonuti u mlakost.
I zato otvori vrata. Pođi ususret.

Toliki su putovi još neprohodni jer nema dovoljno hrabrih koji će ih prokrčiti. Tolike noći zastrašujuće jer nema dovoljno postojanih koji bi bdjeli. Toliki lutaju jer nema dovoljno srčanih koji bi im pristupili.

Otvori vrata i neka budu otvorena. Odluči se za odgovornost otvorenih vrata. Za odgovornost srca, srca koje je nalik Božjem srcu.
U svemu živi izložen za Uskrs, za Evanđelje.
Uskrs je blagdan i svagdan hrabrih. U tomu je dragocjenost tvojih dana. Po tomu su tvoji snovi dostojni truda.

Stjepan Lice

Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodinove

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: »Nikako ne na blagdan da ne nastane pobuna naroda.« I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju.

A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«
A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratiste u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nadu kako im on reče te priprave pashu.

A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.« Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!«
I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći’.
Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne, ja neću!« A Isus mu reče: »Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Ali on je upornije uvjeravao: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.« A tako su svi govorili.

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!« I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!«

Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: »Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!« I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: »Učitelju!« I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«

I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe.

Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: »Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’« Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« A Isus mu reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: »Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?« Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.

I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« On zanijeka: »Niti znam niti razumijem što govoriš.« I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: »Ovaj je od njih!« On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!« On se tada stane kleti i preklinjati: »Ne znam čovjeka o kom govorite!« I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: »Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač.
Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.

I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«
Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Mk 14, 1 – 15, 47



Razmišljanje uz Evanđelje

Današnjem danu liturgija daje dvostruki naziv: Cvjetnica – Nedjelja muke. I bogoslužje današnjeg dana je dvostruko: blagoslov grančica s ophodom i sveta misa u kojoj se čita (pjeva) muka po Marku. Oba dijela današnjeg bogoslužja slave otajstva Kristova života. U prvom dijelu se spominjemo Kristova svečanog ulaska u Jeruzalem, a u drugom njegove muke i smrti.

5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: „Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“ Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!“ Uto dođe glas s neba: „Proslavio sam i opet ću proslaviti!“ Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: „Zagrmjelo je!“ Drugi govorahu: „Anđeo mu je zborio.“ Isus na to reče: „Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“ To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Iv 12, 20-33



Razmišljanje uz Evanđelje

Kristov križ unosi svjetlo u naše trpljenje, te nam daje i snagu u trpljenju. Tko gleda na Isusov križ, tko promatra Spasitelja na njegovom križnom putu – taj nosi hrabro svoj vlastiti križ i trpljenje, bez straha i prigovaranja. On se hrabri mišlju: dobri Isuse, ti si kudikamo više trpio. Učitelju, Ti si više činio i učinio, za nas sve! Umro si na križu za nas! Na križu si raširio svoje ruke u želji da zagrliš cijeli svijet. Križ govori o snazi tvoje ljubavi i trpljenja!

4. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.“
Iv 3, 14-21



Razmišljanje uz Evanđelje

Bog je ljubav i uvijek ostaje vjeran. Nikad nam neće uskratiti svoju ljubav. Vjerujmo u naše sakramentalno posvećenje po krštenju i znajmo da je po njemu Bog u nas utisnuo pečat Duha Svetoga, a to je pečat ljubavi i svjetla. To znači da nas Bog ne ljubi samo u nekom trenutku, u trenucima kada smo dobri, kada nismo sagriješili, nego nas njegova ljubav prati, u svoj svojoj jakosti zauvijek. Otvorimo srce Kristu kako bi mogli svijet gledati i osjećati Božjim očima.

3. korizmena nedjelja

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Odgovori im Isus: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Rekoše mu nato Židovi: „Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?“ No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Iv 2, 13-25



Razmišljanje uz Evanđelje

Hram kojega Isus želi očistiti, to sam također ja sam! "Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga?" Tako pita Pavao svoje zajednice. Što bi sve Isus protjerao iz moga srca, iz mojih misli? Kakvom se trgovinom bavim u svojoj nutrini? Kakvog sve smeća ima u mojoj duši? Gdje bi bilo potrebno kod mene uskrsno čišćenje? Uskrsna ispovijed je jedno takvo veliko čišćenje. Ona jednostavno čini dobro!

Korizma je osobito prikladno vrijeme da pogledamo, svaki od nas, u svoju dušu, pa da vidimo što je u njoj korov, što je u njoj štetno? To može biti: oholost, lakomost, srdžba, nečistoća, mržnja, laž, lijenost, zavist ili bilo koja zla sklonost. I lijenost može biti opasan korov našoj duši. Postoji dvostruka lijenost, tjelesna i duhovna. Duhovna lijenost gora je i opasnija od tjelesne, u njoj je i vjerska lijenost. Neka nam korizma pomogne da „ispitamo“ svoj korov!

2. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“ Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: „Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!“ I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo „od mrtvih ustati“.
Mk 9, 2-10



Razmišljanje uz Evanđelje

Današnje nam evanđelje nudi preobraženje umjesto loma. Ono nam govori kako je moguće zadobiti bjelinu ako haljine svoje DUŠE operemo u Onomu koji je u trenutku preobraženja nosio tako sjajne i bijele haljine, takve da ih nitko nije mogao izbijeliti. Po njemu, u njemu i s njim svaka naša prljavština može postati bjelinom. On pere: naše haljine, našu vanjštinu, naše lice, ali i našu nutrinu, naše srce i dušu, naše grijehe. Cijeli postajemo, lijepim i mirisnim!

Nakon trenutka oduševljenja treba sići dolje na zemlju. Oduševljenje učenika kratko je trajalo. Na Maslinskoj gori zaboravili su lijepe trenutke sa Tabora. To se može i nama dogoditi. Čim siđemo u vrevu života, kao da se ništa lijepo nije prije dogodilo. Čini se da je sve propalo. Svakodnevni križevi nas pritišću i tjeskobno muče. Ne možemo dalje. S jedne strane ne bismo htjeli silaziti s brda, ali s druge život teče dalje. Isus nije rekao ostanite sa mnom na Taboru, nego ako hoćete sa mnom nosite svoj križ. Vjernik je onaj koji gleda gore, ali svojim nogama čvrsto hoda po zemlji. Većinu život asocira na Maslinsku goru. Tu je stalno bitka. Međutim, sve je to prolazno. Ipak je naša destinacija Tabor, gdje ćemo Boga gledati licem u lice. Sve je to moguće onomu, koji vjeruje i živi Isusove riječi.

1. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“
Mk 1, 12-15



Razmišljanje uz Evanđelje

Dosta je sljepoće svijetu i ropstva grijehu! Vrijeme je da Kristu povjerujemo! Vrijeme je da mu se više otvorimo! Korizma je sveto vrijeme koje nas poziva na novi život. Neka ova nedjelja bude i molitva Isusu za pomoć, molitva za vjeru da krenemo njegovim stopama. Neka se po molitvi Crkve od nas udalji svaki strah. Isus je pobijedio đavla i vjerujemo da je s nama u svakodnevnim kušnjama. Tako ćemo obraćena srca, osjetiti blagoslovljene plodove korizme.

6. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: „Hoću, budi čist!“ I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: „Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.“ Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Mk 1,40-45



Razmišljanje uz Evanđelje

Gubavac. Padaju nam razne asocijacije na riječ gubavac. Danas ih, u takvom obliku kao tada, gotovo i nema. Gubavci su neugledni, u njihovoj blizini čovjek se osjeća neugodno. Gubavci su bili margina društva, s njima nitko nije dolazio u kontakt bili su odbačeni i izolirani. No, gubavaca danas ima u nekim drugim oblicima. I mi smo neka vrsta gubavaca. Ne volimo sami sebe, neugodno se osjećamo u svojoj koži, ne prihvaćamo se u potpunosti, osjećamo se ponekad odbačenima od društva, ponašamo se samo onako kako je društveno prihvaćeno, a tako ponekad zanemarujemo ono bitno… U ovoj prispodobi gubavac se približava Isusu, iako oni nisu smjeli približavati se ljudima, gubavac se odvažio. Isus nije osjećao gađenje, prihvatio ga je takvog kakav jest. Međutim, u trenutku približavanja gubavac dobiva ozdravljenje. On je prekršio društveno prihvaćeno ponašanje. Izdigao se iz margina u kojeg su ga potisnuli. Iskočio je iz svoje blokade i kleknuo pred Isusa. Možeš li i ti iskočiti iz svojih granica kojima se ograničavaš? Osjećaš li se gubavim, nepodnošljivim? Vjeruješ li da Isus može i hoće te očistiti? Isus hoće, hoćeš li ti? Stavi svoju gubu, svoju nepodnošljivost, svoje gađenje, svoje granice pred Isusa. Vjeruj i želi ozdravljenje!

5. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže." Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Mk 1,29-39



Razmišljanje uz Evanđelje

Kršćanska jakost, jedna od četiri, temeljne ili stožerne kreposti – potrebna je svima nama. Zemaljski naš život pun je napora, borbe, boli i trpljenja. Neprestano se moramo boriti za svoje zdravlje, za svoj posao, za svoj dobar glas, za svoje pravo, a nadasve za krepostan, čestit i pošten život. Tako je naš život na zemlji zaista jedna neprestana borba, patnja i bol. Ali uz Božju milost imamo i puno lijepih trenutaka.

4. nedjelja kroz godinu

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Mk 1, 21-28



Razmišljanje uz Evanđelje

Isus Krist, kao prvi pravi Prorok i Vođa ljudskoga roda, opominje svoje apostole da se čuvaju lažnih proroka svoga vremena. Snaga Isusove riječi i danas odzvanja svijetom. Ta riječ je i danas jaka. Ali izgleda da je u ovo naše vrijeme nečisti duh opsjeo ne samo jednog čovjeka (kao ono u nazaretskoj sinagogi), nego da je preplavio cijeli svijet i podložio ga pod svoj utjecaj. Vidimo njegovo zlo djelovanje u svijetu, a i u našem nedavnom krvavom ratu. To su očiti tragovi oca laži, neprijatelja čovjeka od početka. Isus nas opominje, da moramo biti oprezni, jer je on s nama i njegov dobri Duh je jači od svakoga zla.

3. nedjelja kroz godinu

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
Mk 1,14-20



Razmišljanje uz Evanđelje

Da nisam katolik a da tražim istinsku Crkvu u današnjem svijetu, tražio bih onu Crkvu koja se ne slaže sa svijetom; drugim riječima, tražio bih Crkvu koju svijet mrzi. Razlog za to bio bi sljedeći: ako je Krist prisutan u ikojoj Crkvi u današnjem svijetu, ljudi će ga mrziti kao za zemaljskog života. Ako danas tražiš Krista, potraži ga u Crkvi koja se ne slaže sa svijetom. Potraži onu Crkvu koju svijet mrzi, kao što je mrzio i Krista. Potraži Crkvu koju se optužuje za nazadnost, kao što je i Gospodin bio optuživan neznalicom koja se ne daje opametiti. Potraži Crkvu koju svijet promatra podrugljivo, kao nižu klasu, kao što je Gospodin odbačen jer dolazi iz Nazareta. Potraži Crkvu za koju, u razdobljima zaslijepljenosti, govore da je u ime Božje treba uništiti, kao što su razapeli Krista s uvjerenjem da Bogu čine uslugu. Potraži Crkvu koju svijet odbacuje zato što tvrdi da je nezabludiva, kao što je Pilat odbacio Krista jer se nazvao Istinom. Potraži Crkvu koju svijet odbacuje kao što su ljudi odbacivali Gospodina. Potraži Crkvu koju usred zbrke suprotstavljenih mišljenja njezini članovi ljube kao što ljube Krista, i poštuju njezin glas kao glas samog Utemeljitelja. Budući da je od drugog svijeta, neizmjerno je ljubljena i neizmjerno prezrena kao što je bio i sam Krist. A samo ono što je božansko može se neizmjerno prezirati i neizmjerno voljeti. Stoga je Crkva božanska.

2. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjega!" Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" – što znači: "Učitelju – gdje stanuješ?" Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" – što znači "Krist – Pomazanik". Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" – što znači "Petar – Stijena."
Iv 1, 35-42



Razmišljanje uz Evanđelje

Hvala ti, Bože, za Isusa! Hvala ti za njegovu osobu. Čudesna je njegova snaga. Jedinstvena. Božanska. Znamo, nakon što su bili u njegovoj „školi“ tri godine, apostoli su postali do te mjere obuzeti njime, da su, Snagom Duha Svetoga, životom svjedočili za njega, sve do žrtvovanja vlastitog života.

Evo i nas tu. Slabi smo, nemarni, nedosljedni, skloni ljenčarenju, laži, ogovaranju, ispraznim tjelesnim uživanjima. Ne prepoznajemo sami sebe. Kako se promijeniti? Evo jednostavna odgovora: poći za Isusom. Dok ga pitamo gdje je, on nam odgovara: „Dođite i vidjet ćete!“ I gle, dok smo s njime, dok boravimo s njime, naša se lijenost i naša grešnost otapaju. Postajemo drugačiji. Najbolji i jedini način da se čovjek promijeni jest upravo taj: poći za Isusom i ostati kod njega.

I još jedno poslanje za nas. Neizbježno poslanje. Ako smo toliko „zahvaćeni Kristom“, onda ćemo i mi druge mijenjati i oduševljavati za Krista. Bez riječi. Jednostavno, svojom pojavom, svojim kršćanskim življenjem i oduševljenjem.

Krštenje Gospodinovo

U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: „Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.“ Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I ­odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Riječ Gospodnja.
Mk 1, 7-11



Razmišljanje uz Evanđelje

Svaki čovjek se rađa s pračežnjom za ljubavlju kojoj nikada ne može uzmaknuti. Zato, u svim riječima koje su nam upućene, u biti, uvijek tražimo samo onu jednu. Ako smo je našli, tada naš život bukti. U nama će se probuditi nove nade, nove čežnje.
No, znamo iz iskustva da u našoj duši postoje dubine, koje ne može ispuniti, niti premostiti ni bezgranično nesebična ljubav.

Ispričat ću vam vrlo osobnu priču. Bilo je to prije 11 godina. Trebala sam roditi. Uvijek sam se osjećala samostalna i bila prilično hrabra, no uvijek sam željela i čeznula za pažnjom i ljubavi. Biti voljena ispunjenje je svih mojih želja....

Taj dan sama sam ušla u rodilište... u rađaoni dok sam u bolovima čekala porod pomislila sam kako unatoč svom ljubaznom osoblju i pažnji koju imam osjećam usamljenost... SAMA sam morala roditi, sama podnijeti ono što me čekalo. Upitala sam se kako će to biti? U slijedeći tren počela sam moliti i Gospodin je bio samnom. Nisam se bojala, nisam osjećala ni samoću ni napuštenost. Osjetila sam se voljena. Bila sam njegova ljubljena kći.

Podario mi je divnu kćer na kojoj sam Mu beskrajno zahvalna.


Koliko god bili duboki ponori vaše duše, koliko god osjećali usamljenost i samoću znajte da je On uvijek s vama i da ste Njegov ljubljeni sin, njegova ljubljena kći, te da vas nikada neće napustiti.

Dopustite Bogu da vas voli sa svim vašim manama i grijesima.

2. nedjelja po Božiću

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Iv 1, 1-5.9-14



Razmišljanje uz Evanđelje

Ivanovo promišljanje korisno i nama da o svemu ozbiljno razmislimo, jer i mi živimo u svijetu i vremenu mraka u kojem se potiskuje Božje svjetlo. Ne dopušta se Božjem životu da nam svijetli, čime čovjek izravno ugrožava vlastiti život. Živimo u svijetu u kojemu vlada zaborav Boga kao sustavna sljepoća uma i srca za Božje svjetlo.

Živimo u svijetu u kojemu vlada zaborav Boga kao sustavna sljepoća uma i srca za Božje svjetlo. Kao da su nam uši tvrdo začepljene za Božji glas kojemu ne dopuštamo doprijeti do našeg duha. Živimo takvim načinom života u kojem nam je Bog tako udaljen jer mu hladnoćom svoga srca ne dopuštamo pristup i gluhoćom ga odbijamo ga iz svoje sredine, uslijed čega naš život dolazi na manje. Živimo u svijetu smrti kojoj smo podanici i žrtve jer ne doživljavamo Boga Ocem, niti ga častimo, slušamo i poštujemo kao vlastitog roditelja. Živimo u svijetu u kojemu se ograničeno svjetlo ljudskog razuma smatra dostatnim kako bi obasjavalo putove kojima je ići čovjeku, te ne vidimo niti da padamo u jamu beznađa i očaja. No sve to nas nuka da se ozbiljno zapitamo. Ako odbacujemo Božji život, zar nam ljudski može postati temeljem budućnosti?

Danas se nalazimo pred čudesnim događajem Božje ljubavi pred kojom ljudski razum zastaje, a riječ osjeća nemoć izraziti uzvišeno čudo, koje je opet tako neobično ljudsko i dohvatljivo. Sve želje i zebnje čovjeka sabrane su danas u Sinu Božjemu prisutnome među nama u ljudskom tijelu po kojem nam je postao sličan i blizak kako bi odgovorio na sva naša traženja, vapaje i molitve, kako bi naš život obdario Božjim životom.

Neka rođenje Sina Božjega zahvati cijelo naše biće i neka preporodi naš život svojom božanskom snagom i svojim životom kako bismo mi primili neizrecivi život Božje Riječi, te kako bismo se, po njemu nastanjenom među nama, nastanili u vječnom zajedništvu života Presvetoga Trojstva.