Nedjelja Svete Obitelji

Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: «Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.»

On usta, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja da se ispuni što Gospodin reče po proroku: «Iz Egipta dozvah Sina svoga. » Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: «Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.»

On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo, pa upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u Nazaretu, da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.

Mt 2,13-15.19-23


Razmišljanje uz Evanđelje

Kršćanska obitelj nosi svoj križ! U Svetoj obitelji križ se nadvio već nad Betlehemom i bit će prisutan sve do Kalvarije. Marija je zbog toga i nazvana "Majkom boli". Starac Šimun kaže: "A i tebi će samoj mač probosti dušu!" Svaka se obitelj susreće s nevoljama i pohađaju je različiti križevi. Bolest muža ili žene, hendikepirano dijete, droga ili alkohol… Tko će sve nabrojiti od čega trpi današnja obitelj. Svaka trpi na svoj način. Križ i trpljenje su nekim obiteljima kamen spoticanja i padanja, a neke obitelji sazrijevaju i rastu u toj školi trpljenja da ostajemo zadivljeni.

Trebao bih napraviti bilancu "svetosti" svoje obitelji. Uočiti dobre i loše strane. Na dobrima i dalje graditi, a loše nastojati popraviti i smanjiti.

Sveta obitelji, preporučujem ti svoju obitelj. Moli za nas!



4. nedjelja Došašća

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Mt 1,18-24


Razmišljanje uz Evanđelje

Čekanje

Gospodine,
kako sam često uzalud čekao!
Čekao sam posjet, a nitko nije došao.
Čekao sam pismo i nije stiglo.
Nadam sam se blagom sudu,
a bio je tako tvrd.

Gospodine,
teško mi je što moram čekati.
Teško mi je biti strpljiv i odvažan,
sačuvati čvrsto uzdanje.
Često mi se čini, da je to
prisilno čekanje tako besmisleno,
tako bezizlazno.

Gospodine,
nauči me strpljivo čekati.
Znam, čekanje je kao velika
i prazna posuda
koju treba ispuniti
uzdanjem, nadom i odvažnošću.

Tek tada će čekanje biti
put prema budućnosti,
put na kojem ću otkriti
skriveni smisao svoga čekanja,
put čežnje koja će svu puninu
naći u tebi…
U tebi, moj Stvoritelju.



3. nedjelja Došašća

A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla Svoje učenike da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?"

Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.

"Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!

Mt 11,2-11


Razmišljanje uz Evanđelje

Dolaze k Isusu Ivanovi učenici i pitaju ga je li on stvarno Mesija kojeg iščekuju. Isus ne želi odgovarati naučenom riječju. Potiče ih da sagledaju ono što su vidjeli, pa neka onda sami zaključe.

Tako postupa Isus. Puno je propovijedao. Pomagao je ljudima, liječio njihove bolesti, umnažao kruh, stvarao vino, stišavao oluju, zloduhe izgonio. I onda, na vrhuncu svoga djelovanja, Isus je sama sebe za nas predao.

Tu smo i mi, njegovi učenici. Po čemu će svijet upoznati da smo njegovi? Poput njega i mi naviještamo Božje kraljevstvo. Učimo, poučavamo, propovijedamo. Ali ostaje ono što je još važnije. Naš život i naša djela. Iza Isusa su ostala jasna djela: toliki izliječeni, nasićeni, toliki koje je on obradovao oproštenjem. I konačno, ostaje djelo njegova spasenja u muci, smrti i uskrsnuću. A što ostaje iza nas? Čime mi potkrepljujemo našu riječ? Zavišću? Dvoličnošću? Ljubomorom? Prijetvornošću? Lijenošću? Nadutošću? Samodostatošću? Ili pak iza mene ostaju djela Duha: ljubav, mir, strpljivost, blagost, susretljivost spremnost na praštanje…

Sad smo stvarno neposredno pred Božićem. Još ima vremena do Božića. Učinimo nešto dobro. Samo će nam tako Božić biti radostan. Samo ćemo tako i mi sami biti na radost i sebi i drugima.



2. nedjelja Došašća

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen s tablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

Mt 3,1-12


Razmišljanje uz Evanđelje

Svima nam je potrebno novo raspoloženje srca da se Isusu životno okrenemo, da s vjerom, nadom i ljubavlju motrimo sve ono što nam on govori i kako nam tumači otajstva Božja.
Isus je naša budućnost, naša stvarnost. Ljepota adventske liturgije želi nas izdići još više, u same blizine Boga u samu stvarnost kojoj nema kraja. Želi nas uvoditi u puninu života. Bog nam ne daje fragmente ili djeliće već puninu, ne prolazno nego ono što je vječno.
Svima nama treba milosti s Visina da u svjetlosti hodimo i životom kličemo MARANATHA; dođi Gospodine Isuse!
Lijepi Vam nastavak Došašća želim i ostanimo molitveno povezani.

Ivan Preteča je pripravljao ljude na susret s Kristom. I to je naše poslanje.
Pripraviti sebe i svoje bližnje da možemo otvorena srca prepoznati i prihvatiti Boga.



1. nedjelja Došašća

Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."

Mt 24,37-44


Razmišljanje uz Evanđelje

Došašće ima zadatak učiniti reda

Na velikim m raskrižjima naših gradova vrlo je živo. Tu se gomilaju automobili, guraju se pješaci. Svi stanovnici naših velikih gradova znaju gužvu tih vrućih prometnih točaka . Tu bi bilo strašno mnogo sukoba i žrtava ako raskrižja ne bi bila sasvim točno i precizno zamišljena i lijepo uređena. Stoga, stotinu metara prije daju se prethodne najave raskrižja sa semaforima i duge bijele strelice na ulicama tražeći da se pravilno rasporedimo. Vrlo je loše ako u ovom trenutku ne poznamo put. Onda se pokušavamo snalaziti suprotno prometnim pravilima što izaziva bijes i ljutnju drugih sudionika u cestovnom prometu - ili pokušavate ići krivim putem, pa onda nekim drugim putem naći zaobilazak i pravi pravac i prijeći raskrižje.
U mnogim slučajevima, crveno svjetlo postaje čak i simpatično. To je trenutak da se možete orijentirati. Zeleno svjetlo je dobrodošlo, jer daje slobodnu vožnju. No, žuti semafor? Da li je uopće potreban? Zar se nije moglo bez njega?
Policija može dati odgovor na to pitanje, jer imaju mnogo iskustva i poznaju mnoge nevolje i nesreće... Direktna izmjena crvene i zelene ne može raditi, jer je izgrađena bez sigurnosnih faza. Čak i takozvani "žuti vozači" ugrožavanju sigurnost. Međuvremensko žuto svjetlo ima zadatak čuvanja reda. Na znak žutog signala, cijelo raskršće se raščišćava. Svi sudionici prometa se moraju sami svrstati; još jednom promisliti pravac, a vozač baciti pogled na auto i upravljačku ploču i pogledati tko im je s lijeve ili desne strane..na ovaj način je uklonjen svaki trenutak opasnosti, a spremamo se i na moguća iznenađenja. Žuto svjetlo daje malo mira i tišine i donosi malo reda u neredu da, nakon toga, možemo ponovno uredno ući u promet.
b Naši trenutni događaji - osobito sada u vrijeme došašća- pozivaju nas na, makar i kratko, razmišljanje. Uredan slijed život nije moguć ako bi netko jurio kao luđak po ulicama i raskrižjima. Posebno su tu oni razmaci vremena u dnevnim događanjima, na putu između posla i doma, između dana i noći, u susretu između čovjeka i čovjeka i između čovjeka i Boga. Takvi su trenuci vrlo potrebni. Čovjek ne može biti stalno u pogonu. Ali isto tako ne može sudjelovati u neodgovornim i ne promišljenim "bezuvjetnim aktivnostima", o kojima je Goethe rekao je da one konačno završavaju u bankrotu. Obje pripadaju čovjeku: predati se radu i povući se malo u sebe, odmoriti se i malo promišljati.

Netko bi mogao pitati zašto baš u došašću govoriti u raskrižjima i semaforima, zašto baš u ovim tjednima pred Božić, moraju te teme biti ugrađene u dnevni ritam rada i događanja, zar nas se ne bi moglo, cijelog adventa, poštedjeti ovih žutih semafora? - Bog je već došao u ovaj svijet po svojem utjelovljenju i tako u svijetu i u životu svakog od nas postavio velika raskrižja na kojima on postavlja pitanje jesu li planovi i postupci u skladu s njegovim planovima ili se možda i sukobljavaju? Na tim raskrižjima, u našim životima, trebamo žute semafore, koji nam daju misliti o dolasku Kraljevstva Božjega na ovaj svijet. Došašće nam može pomoći da ne upadnemo u "zamku" i da izbjegnemo katastrofu. To nam pripravlja put spasenja.



Krist Kralj

Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"

Lk 23,35-43


Razmišljanje uz Evanđelje

«Isuse, sjeti se mene kad dođeš u Kraljevstvo svoje.» U svom komentaru na Lukino Evanđelje Gerhard Maier tome dodaje: «Razbojnik upotrebljava samo ime Isus. I mi ne trebamo, u našim molitvam,a ništa više reći... On ga se treba samo sjetiti, više se ne usuđuje moliti, a i to je dovoljno. Ako Isus (samo) na njega misli, njegova vječna sudbina će biti dobra.... Razbojnik ne treba ništa graditi na djelima...njemu pomaže milost i to je radosna vijest za sva vremena.» Do kakvog povjerenja, kakve vjere je došao taj čovjek! Pri tome nam nije rasvijetljeno što je tog čovjeka dovelo do te vjere i tog povjerenja. Možda je prije Isusa nekad susreo, možda su to bile strahovite patnje i molitva za ljude koji su ga razapeli.

A kako Isus reagira na ovu molbu za oproštenje? Ništa drugo nije Isus učinio u svojoj muci, nego ono što je činio tijekom cijeloga života. Kao što je s grješnicima sjedio za istim stolom i s njima jeo, kao što je Samarijanki na zdencu dao novu nadu, kao što je preljubnici oprostio, tako je sada s križa izgovorio svoju milosrdnu riječ nad razbojnikovim promašenim životom. U posljednji čas dovede zalutalog kući: »Još danas ćeš biti sa mnom u raju.»

To za mene znači: tko moli Isusa za oproštenje, tome ga on daje na nezamisliv način - sudioništvo na svojoj opraštajućoj ljubavi - toga vodi u raj svoje vječne ljubavi.



33. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: "Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak."

Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti: bit će strahotâ i velikih znakova s neba."

"No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja."

"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti."

"Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti."

Lk 21,5-19


Razmišljanje uz Evanđelje

Da li nas uopće dira ili pokreće ili nas možda plaši pitanje: očekujemo li konac svijeta i posljednji sud? Malo koji nedjeljni tekstovi su tako jedinstveni u sadržaju kao današnji. Starozavjetni prorok Malahija pokreće pitanje isplati li se uopće slušati Božje zapovijedi ako Bog, prividno, ne ispunjava svoja spasenjska obećanja? Odgovor proroka glasi: Na kraju vremena, na posljednjem sudu će se pokazati tko pripada Bogu i čija vjernost i napor nisu bili uzaludni.

Završna rečenica Evanđelja glasi: „Svojom ćete se postojanošću spasiti." (Lk 21,19) Drugim riječima: ne dajte se zavesti svime što se događa. Držite se čvrsto uz Boga, imajte povjerenja u njega, pa i onda kad ne poznajete budućnost, niti je možete predvidjeti. Bog drži svoja obećanja. On je uz nas sve dane i on će, jednoga dana, naš život kao i ovaj svijet dovesti do ispunjenja.

Da se ne damo i danas zavesti svim zamamnim obećanjima, ali i prijetnjama s lijeva i s desna, Bog nam je dao zapovijedi. To nije nikakva šuma zabrana, niti nekakav oklop, nego putokaz za uspješan i pravilan život. Bog je, u svojoj ljubavi, išao ispred: za Izrael u izlasku iz Egipta, za nas kršćane spasenjem po Isusu Kristu. Ako se trudimo živjeti prema njegovim uputama, onda ćemo mu dati naš odgovor u ljubavi pa kako god bila slaba. Božja vjernost traži našu vjernost. Zato vrijedi riječ: „Svojom će te se postojanošću spasiti"



32. nedjelja kroz godinu

Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: "Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." "A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"

Lk 20,27-38


Razmišljanje uz Evanđelje

Naša se vjera danomice ispituje na temelju iskustava koja nam sugeriraju da je smrt jača od života.

Možda ubuduće možemo pokušati svjesno vjerovati u život, dnevno si barem jedamput posvijestiti da je vječan život, a ne smrt. Jer Bog u kojeg vjerujemo je Bog živih. A samo onaj tko se ne mora bojati smrti može se okušati u životu – i to u svoj njegovoj punini!



31. nedjelja kroz godinu

I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. 4otrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!"

Lk 19,1-10





Razmišljanje uz Evanđelje

Gdje je ljubav, tu je oko

Ovih dana, oko Dušnog dana, mnogi ožalošćeni osjećaju jednu čežnju, više nego inače preko godine: još jednom vidjeti svoje pokojne. I u svagdašnjici imamo takve želje: tog i tog čovjeka bih rado još jednom vidio. Ali znamo i reći: Toga ne bih želio vidjeti nikako.

Danas smo čuli pripovijest o Zakeju, pripovijest o pogledu, iskustvo kojeg svi mi želimo, da uvijek osjećamo čežnju da vidimo: Tko je Isus, da mu dopustimo da nas vidi, pogleda pogledom ljubavi..

Zakej ga je radosno primio. I mi trebamo uvijek moliti: Dođi, gospodine Isuse i budi naš gost.

Nježna Božja ljubav je kod Zakeja učinila čudo. Ali ona je Isusa dovela na križ. Ako se zbilja želimo predati ovom Bogu i pokušati biti njemu slični, onda nam se neće događati ništa bolje nego njemu. Tko donosi mnogo dobra u igru života, neće ga mimoići križ. A gdje bi bilo bolje biti uzdignut, nego tu, kod njega. Konačno, križ je jedini most koji vodi u nebo.



30. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu: "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'"

"A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

Lk 18,9-14





Razmišljanje uz Evanđelje

Dva čovjeka u hramu, pred Bogom. Prvi potpuno religiozan kao što je bio svaki pobožan Židov – farizej. Moli se Bogu uzdignute glave. Molitveni šal pokrivao je ramena i glavu na kojoj je bila kipa. Božje zapovijedi u kutijici prebačene preko očiju. Ruke sklopljene. Kao svaki molitelj u hramu, tako se i farizej tresao uz ritam ponavljanih psalama i tekstova Petoknjižja. Drugi lik – carinik sagnut do zemlje stoji na dnu hrama. Ne smije ni očiju podići gore zbog svojih grijeha. Odbačen od društva zbog suradnje s rimskim okupatorom i zbog mnogih nečistih novčanih poslova. Možda je u ljudskim očima bio odbačen, ali ne i u Božjim jer čitamo: Ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj!

Farizej je bio ponosan na sebe jer je sve ispunio po propisu. Carinik je ipak otišao opravdan jer nije bio ponosan na svoje grijehe. On je stajao pred Gospodinom u poniznosti i transparentnosti svojih djela. Znao je da je uvrijedio Boga i bližnje oko sebe. Ljudski gledajući farizej je svetac i junak. Gledajući Božjim očima upravo je carinik pobjednik i dobitnik. Molitva je farizejeva poput himne koja hvali dobra djela i ruga se grešnicima. Farizejeva je molitva čisti monolog. Carinikova je molitva naduta žalošću za grijehe pa zato stoji izdaleka jer ne smije ni očiju gore podići. Farizej je bio uvjeren u jakost svoje molitve.

Može se to i nama dogoditi. Povezivat ćemo neke svoje osobne navike s vlastitim uspjehom u molitvi, što će nas upravo izgubiti. Izlijevajmo naša srca pred Gospodinom ponizno i velikodušno makar nam se činilo da nema smisla. Bog ne gleda tko je tko, nego sluša jauk siročeta i molitvu potlačenoga.




29. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"

Lk 18,1-8





Razmišljanje uz Evanđelje

Molitva je djelotvorna. Molitva je istinska potreba onoga koji vjeruje. Ako je naša molitva usmjerena pravednosti kakvu Bog očekuje, ona će uvijek biti uslišana. Isus apostolima pokazuje udovicu kao primjer ustrajnosti i odlučnosti u molitvi. To je ustrajnost koja bi i njih trebala resiti. Čak i nepravedni sudac, kojemu nije stalo do udovice, na koncu ovoj ipak pomaže. A koliko je razumljivije da će nama pomoći Bog koji nas voli. U to nema sumnje.




28. nedjelja kroz godinu

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, učitelju, smiluj nam se!" Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Lk 17,11-19





Razmišljanje uz Evanđelje

Jednu su slijepu djevojku vodili u Lourdes ne bi li možda progledala. Jedan novinar ju je na putu upitao: „Po što ideš u Lourdes?" Djevojka je odgovorila: „Idem Bogu i Blaženoj Djevici Mariji reći hvala." „Zašto ćeš zahvaljivati? - Pita novinar. Znači da si sigurna da ćeš ozdraviti." Djevojka odgovori: „To nisam rekla. Ali u svakom slučaju ću reći „hvala". Ako ozdravim reći ću „hvala" jer tako Bog hoće. Ako ne ozdravim opet ću reći „hvala "jer tako Bog hoće."

Naša molitva neka bude „molimo te, Gospodine", i „hvala ti, Gospodine, jer tako ti hoćeš!


27. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol!' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti'? Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!

Lk 17,5-10



Razmišljanje uz Evanđelje

Prije par godina, na televiziji je bila reklama mobitela. Čovjek stoji pokraj semafora u velikom gradu i čeka. Kad je semafor pokazao zeleno da može preći ulicu, izvadi svoj mobitel i uključi ga. Čim je to učinio, ljudi koji su bili oko njega, digli su ga visoko u zrak i počeli pjevati: „On ima sav internet u svojoj ruci." A onda su i dalje pjevali: ima informacije, novac i sve što raduje srce i veseli razum, u svojoj ruci! Ljudi su ga slavili i visoko uzdizali. Tako je rečeno gledateljima: ako ti budeš naš kupac, onda s našim mobitelom imaš neograničene mogućnosti izbora, možeš biti neovisan, sam možeš određivati svoj život. Imaš svoj život u svojoj ruci! Pjesmu koju ljudi pjevaju mladom čovjeku možda poznamo, s jednim drugim tekstom. On glasi: „On drži sav život u svojoj ruci. On drži sav svijet u svojoj ruci."

Dokle god mladi čovjek u reklami ostavlja svoj mobilni telefon uključen, njega će ljudi oduševljeno nositi na ulici. Na kraju reklame, mladi čovjek ga isključuje, a masa ga ostavlja da padne. Ako baš ne želim vagati ovu reklamu, ipak je jedno jasno: „Ti imaš svoj život u ruci." Bila je to poruka reklame i ima situacija gdje mi doživljavamo isto: mnogo toga uspijevamo u životu i događa se bez problema. Ipak ima trenutaka i događaja gdje se osjećamo kao u slobodnom padu. Mladog čovjeka će nositi samo toliko dugo, koliko je umrežen! I mi imamo bolna iskustva da će se i nas tako dugo slaviti dok za masu nešto predstavljamo. Ljude se često časti zbog njihovih uspjeha i sposobnosti. Ako više te uspjehe ne donosi, može se dogoditi da čovjek, na jednom, stoji posve sam. To se može dogoditi kako u društvenom, tako i u privatnom životu.

Poput ljudi u reklami i mi pjevamo ono što vjerujemo: Bog prati naš život, Bog blagoslivlja naš život, Bog nas drži i štiti u svojoj ruci.

Vjera se ne zarađuje, nego raste iz povjerenja. Ona raste kad smo je spremni tražiti i nju, dragocjeno blago, njegovati. Pri tome je Bog bezuvjetno na našoj strani, on nam pruža svoju ruku i jača nas u sigurnosti svoje ljubavi da možemo ići u susret tamnim trenucima života. I iz ovog povjerenja možemo mu se obraćati u sve dane našega života i biti neizrecivo radosni da imamo Boga koji nas drži u svojim rukama.


26. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve."

"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"

"Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane.'"

Lk 16,19-31



Razmišljanje uz Evanđelje

Ime Lazar u prijevodu znači Bog je pomogao I doista lijepo zaokružena priča, Bog jest pomogao, u konačnici.
Čovjek nije pomogao, A mogao je.


Isus nije rekao da je bogataš zao čovjek. No, bio je slijep i gluh za potrebu bližnjega, slijep za prosjaka pred vratima, gluh za vapaje u pomoć. Siromašni bogataš!

Isus i nama govori: "Otvorite vrata i ako krenete na put vječnosti, ne pođite sami, nego uzmite i Lazara sa sobom."


25. nedjelja kroz godinu

Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'" "I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" "I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." "I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."

Lk 16,1-13



Razmišljanje uz Evanđelje

Jedan je bogati industrijalac sa sjevera kritički promatrao ribara s juga kako mirno sjedi uz rijeku, odmara se i puši lulu, pa mu reče: Zašto ne loviš? - Za danas sam dosta ulovio, reče ribar. - A zašto ne loviš više nego što ti treba? - A što bi s time radio? - pita ribar. - Zaradio bi puno novaca, mogao bi kupiti motor, isploviti na pučinu te uloviti mnogo riba. Kada bi zaradio više novca mogao bi nabaviti veliku mrežu i tako još više riba uloviti. Mogao bi brzo kupiti drugu motornu lađu, možda čak i cijelu flotu. Bio bi bogat kao i ja - reče industrijalac. - Pa, pita ribar, a što bih onda radio? - Mogao bi mirno sjesti, odmarati se i radovati se životu - veli industrijalac. - Ribar mu na to: A što ja zapravo sada radim?

Nismo li dragi prijatelji jedni drugima puno puta uputili rečenicu: "Daj malo uspori!" Koliko se mi zapravo forsiramo u postizanju određenih materijalnih dobara, spremni smo se dati u svakakve akcije samo da povećamo materijalnu sigurnost, a da pri tome često ne mislimo na svoje fizičko i duhovno zdravlje. Koliko smo puta samo slijepi da to shvatimo i mijenjamo način života. No, Isusov nas put ponovno želi podići i usmjeriti pravim pravcem kako bi u konačnici bili sretni i zadovoljni. Hoćemo li ti i ja krenuti tim putem?


24. nedjelja kroz godinu

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." Nato im Isus kaza ovu prispodobu: "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika."

I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" "Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.

Lk 15,1-32



Razmišljanje uz Evanđelje




23. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik."
"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' Ili – koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir."
"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."

Lk 14,25-33



Razmišljanje uz Evanđelje

Isusova riječ danas je zahtjev i utjeha

I nije baš uvijek lako za nasljedovanje. Nasljedovanju pripada, a to znamo vrlo dobro, u prvom redu križ, prihvaćanje problema, neprijateljstva, nerazumijevanje i bol.

Iza svega toga znamo i nadamo se, da s nama ide Jedan koji nas podiže i pomaže nam nositi križ, onda kad nam je teško, netko tko nam pokazuje put kroz život ako ne znamo kako dalje. To je sam Isus Krist, on koji nas zove da ga nasljedujemo.


22. nedjelja kroz godinu

Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.

Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."

Lk 14,1. 7-14



Razmišljanje uz Evanđelje

Pročitani odlomak iz Lukinog evanđelja ima i drugu priču. Ona nam jasnije govori o kakvoj se etici u Evanđelju radi. I ovdje je jedna, sasvim svagdašnja stvar. Ljudi pozivaju jedni druge na jelo. Prema izboru onih koje pozivamo, pokazujemo sliku o samima sebi: reci mi koga pozivaš, reći ću ti kakav si. Mi pozivamo one od kojih očekujemo da nas pozovu. Darujemo pozivom one od kojih očekujemo da i nas daruju pozivom. Naše pozivanje se konačno svodi na računicu. Ti daj meni, pa ću ja tebi! Ja sada tebi dajem, u nadi da ćeš ti meni dati na isti način. Ruka ruku mije! A Lukino evanđelje postavlja sasvim drugi model.Moglo bi se ovako sažeti:

Tko se uzvisuje s onima koje poziva, taj će biti ponižen, a tko sebe ponizuje s onima koje poziva, taj će biti uzvišen.

Nasuprot tome naš privatni i društveni život se odvija prema principu jednakosti izmjenjenih dobara: ja tebi dajem nešto, a ti ćeš meni za to nešto uzvratiti, nešto što ima jednaku vrijednost.

Obratno. U kršćanskoj vjeri se ne radi o razmjeni među ljudima koji su se međusobno darovali. U središtu kršćanske vjere stoji nešto drugo. Kod vjere se radi o nečemu što je neplativo, neprocjenjivo. Ljubav, na koncu, ne znači: kao što ja tebi, tako ti meni. Ljubav znači: ja tebi dajem, iako znam da ti meni nećeš nikada to moći vratiti. Ja ti dajem, jer ti to trebaš. A ne zato, jer od tebe očekujem nešto. I zato Luka govori centralnu poruku kršćanstva kad kaže:

Tko se uzvisuje s onima koje poziva, taj će biti ponižen, a tko sebe ponizuje s onima koje poziva, Taj će biti uzvišen.


21. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima.
Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene.
I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Lk 13,22-30



Razmišljanje uz Evanđelje

Tada ga upita netko: "Gospodine, je li malo onih, koji se spašavaju?"

On im reče: "Trudite se da uđete na uska vrata, jer vam kažem: "Mnogi će tražiti da uđu, a neće moći."

Noćas oko ponoći u gradu pronađeno je tijelo zasad neidentificiranog
30 godišnjaka koji je preminuo od kombinacije alkohola i droge.

To su ta široka vrata i to je taj široki put.

A što je uski put i što su uska vrata ?
Ako ljudi čine što govore tada grade na hridi. Ako čine što je Isus činio, to ostaje za vječnost. Ostalo će nestati u pijesku.

Prosuditi tko i na čemu gradi, vlasno je samo Bogu.


20. nedjelja kroz godinu

"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

Lk 12,49-53



Razmišljanje uz Evanđelje

Svjesno odlučivanje za Krista ne podnosi nikakve polovičnosti, nego zahtijeva cjelovito i potpuno nasljedovanje Krista.

Svagdanji život nas uči: samo potpuni angažman vodi k uspjehu. "Nije dovoljno ići na more sa željom loviti ribe, nego treba ponijeti i mreže i udice." "Ispovijed" treba biti prekrivena "životnim" svjedočanstvom. Tako je u našoj svagdašnjici, tako je bilo u ranom kršćanstvu.
Graditi "raj na zemlji" ili "zlatna vremena" je varljivi san svake generacije Tako kršćanin želi oprati ove zahtjeve Evanđelja i odijeliti ih od "ovoga svijeta". Posebno kad se radi o svladavanju patnje, očekujemo zlatni ključ da bismo mogli izbjeći patnju i bolove. Izbjegavamo pogled na trpljenje i smrtnu Isusovu sudbinu.

Tumačenje našeg života prema biblijskoj poruci: Polovičnosti donose neviđenu propast


19. nedjelja kroz godinu

Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." "Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." "Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!" "A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." "No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." "I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."



Lk 12,32-48



Razmišljanje uz Evanđelje

Upravo ovih tjedan su mnogi od nas kao turisti na putu s autom. Povećanjem broja vozila uvijek jasnije osjećamo: tko želi doći do cilja treba budnost i spremnost na reakciju, jer inače dovodi u opasnost sebe i druge. Budnost je riječ koju susrećemo i u današnjim tekstovima Svetoga pisma. I usporedba s autom nije neprimjerena kako se na prvi pogled čini: ako naša vjera nije budna i spremna na reakcije, ona iz očiju gubi svoj cilj i riskira da se izgubi u besmislu i praznini. Svako od tri biblijskih čitanja pojašnjava nam drugi vid budnosti.

Budnost razvija osjetljivost za Boga, za ljude, za ponašanje u određenim životnim situacijama. Za sve vjernike su potrebni osnovni stavovi kao odvajanje od materijalnog bogatstva, očekivanje ponovnog dolaska Gospodina i vjernost u ophođenju s od Boga povjerenim dobrima i ljudima. Ti temeljni stavovi nisu neki apstraktni principi, nego postaju životni u ophođenju s konkretnim ljudima i u konkretnim situacijama. Kako se ponašamo prema Bogu i prema ljudima? Da li ih fiksiramo na određenu ulogu? Puštamo li da Isus vrijedi samo u nekim dijelovima našega života? Današnje Evanđelje jasno nam pokazuje da nepažljivost i nedovoljna osjetljivost imaju negativne posljedice, kako za naš odnos prema svijetu, tako i za odnos prema Bogu. Budnost pak i otvorenost za Boga i ljude stvara trajno i neuništivo zajedništvo. Očekivanje Gospodina postaje konkretnim samo u ljubeznom ophođenju sa svim stvorenjirna.


18. nedjelja kroz godinu

Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje."

Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

Lk 12,13-21



Razmišljanje uz Evanđelje



17. nedjelja kroz godinu

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." "A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"

Lk 11,1-13



Razmišljanje uz Evanđelje

Količina riječi ne znači blizinu Bogu

Svašta molimo, to je svakako ok, ali ne znamo što smo sve pokrenuli koje smo sve božanske procese dodirnuli u molitvi i što je još neizgovoreno u molitvi.

Zato molimo jedni za druge kako se molimo Bogu, da Njegova molitva za nas bude molitva nas Njemu.




MOLITVA NA PUTU

Bože
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja.

Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta

Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemoćno ko moje ruke vise.

Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi.

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda.

Antun Branko Šimić

16. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariššto me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."

Lk 10,38-42



Razmišljanje uz Evanđelje

U dvjema sestrama, Marti i Mariji, prepoznajemo dva temeljna životna stava: akcija i kontemplacija, politika i mistika, molitva i rad. Ova dva stava nisu međusobno suprotstavljena. Ona su sestrinska.

Odlučujuće je, međutim, redoslijed! Živeći u svijetu gdje se vrjednuje gotovo samo djelovanje, učinkovitost i uspjeh, Isus nudi alternativu, a to je prije svega mirna i opuštena vjera, pouzdanje u Božju pratnju i suradnju. Takva vjera ne podrazumijeva pasivnost i nebrigu, nego se odupire panici, besciljnom preobilju rada, onom 'kako' koje zaboravlja 'zašto'.
Tek kada izaberemo kao Marija bolji dio – mirni pol, slušanje Riječi, molitvu - možemo stupiti u akciju, ispravno djelovati, služiti i gajiti gostoljubivost.

15. nedjelja kroz godinu

I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" "Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

Lk 10,25-37



Razmišljanje uz Evanđelje



14. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." "Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!'"

Luka 10,1-9



Razmišljanje uz Evanđelje

«Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.»

Ostvarujemo li to poslanje, zauzimamo li se za nenasilje, milosrđe, pomirenje i pravednost? Ne opisuje li ljudsku narav bolje rimska poslovica «homo homini lupus» (čovjek je čovjeku vuk)? Ne žrtvujemo li najprije u sebi janje, umjesto da budemo ovce među vukovima? Nismo li spremni rukama i nogama braniti svoj interes. Ne sputavamo li radije druge nego da drugi nas sputaju? Zašto bi i trebalo biti drugačije?

Upravo zato što nas Isus šalje! To je naš poziv. I zato što pored sveg vučjeg u sebi ipak čeznemo za dobrotom.
Ako me Isus šalje, ne mogu biti vuk. Prije svega, ne mogu nijednog čovjeka promatrati prije svega kao vuka. Nego mu moram pokazati svoje ljepše lice. Polagati važnost onoj dobroj jezgri koja je u njemu. Nastojati biti prijatelj ljudima kao što je Isus bio.

Nerazdvojne pratilje vjere su ljubav i životna radost. Po vjeri znamo da nije na nama suditi tko je vuk a tko janje. Jedino tako možemo donijeti «mir kući ovoj». «Taj mir dolazi po ljudima koji su i sami potrebiti, koji imaju male zalihe te se pouzdaju u ono što im ljudi ponude. To je ta nevjerojatna Božja potrebitost, koja je postala stvarnom u Isusovoj zemaljskoj potrebitosti te se ostvaruje u hrabrosti koju imaju njegovi učenici da i sami budu potrebiti. To stvara mir» (Martin Löwenstein).

Isus ne šalje s mrežom i zlatnim rezervama. On nas šalje praznih ruku.



13. nedjelja kroz godinu

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

Lk 9,51-62



Razmišljanje uz Evanđelje

Jedan je put, a puno staza. Krist je jedini put koji je pokrila sjena križa ili se nad njim nadvila. Ovo je ili On je jedini put njegovih sljedbenika. Mnogo je staza, načina i vremena kojima Krist zove da idu s njim ili s njim ili pored njega.

Tu su još toliki vidni i nevidni putovi i staze koji se moraju susresti u jednom jedinom putu: u Isusu Kristu, učitelju svih nas ljudi i otkupitelju svega svijeta. Na ovom putu smo bosonogi i praznih ruku, ali s nama nosimo naš križ i našu Kalvariju koju želimo ujediniti s milijunima križeva i Kalvarija i Njegov Križ, Njegovu Kalvariju i Njegov Put. Danas je samo jedno pitanje i jedan odgovor na njegopoziv: Jeli staza našega život i put našega života vezan s Njegovim Putom i vodi li Njegovom Putu?!



12. nedjelja kroz godinu

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist – Pomazanik Božji!"
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.
Reče: "Teba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne."A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti."

Luka 9,18-24



Razmišljanje uz Evanđelje




11. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Neki farizej zamoli Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kada to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica!" A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više optustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Luka 7,36-50



Razmišljanje uz Evanđelje

Pišući svoju poslanicu apostol Ivan osjeća potrebu ukratko izreći Božju bit. Izriče je riječima – Bog je ljubav. Bog se ne definira kao čuvar reda ili zakonodavac. Bog se definira kao ljubav.

Grijeh, prema tome, nije povreda reda ili zakona. Grijeh je neprepoznata ljubav. Grijeh je neuzvraćena ljubav. Grijeh je neproslijeđena ljubav. Grijeh je neživljena ljubav.

Bog od nas ne traži da se slijepo držimo zakona. Bog nam daje upute za život u njegovoj ljubavi, primjer Krista koje je bio nama u svemu jednak osim u grijehu i snagu Duha koji nas upućuje u svu Istinu.

Bogu nije stalo do kozmičke ravnoteže, nego do zajedništva sa čovjekom. Bogu nije stalo do neupitnih zakona i propisa, nego želi naše spasenje. Bogu nije stalo do smrti grešnikove, nego da se obrati i živi.

Zato se nemojmo pitati je li neki naš čin, neka riječ, neko razmišljanje ili neki propust grijeh. Pitajmo se radije: Je li propuštena prilika? Je li snaga krivo usmjerena? Je li riječ uzalud izrečena? Je li misao suvišna?

Grijeh je izostanak ljubavi pa je istinsko obraćenje moguće tek nakon što se počne djelotvorno voljeti Boga, sebe i druge ljude. Isus postavlja kriterije po kojima nam grijeh može biti oprošten. Ti preduvjeti za oproštenje grijeha su vjera, ljubav i nada. Imamo li ih?



10. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reće: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici

Luka 7,11-17





Razmišljanje uz Evanđelje

Mladiću, probudi se!

Mnogi će se pronaći u prizoru iz Lukina evanđelja koji govori o susretu Isusa i udovice koja je izgubila sve što je imala (7, 11-17). No susret s Isusom ulijeva nadu i mijenja njezino kritično, čak i užasno stanje. Isusa uvijek prate ljudi koji ga žele slušati. Čini se da je Isus stalno u potrazi za čovjekom kako bi mu se mogao dati u punini. Tako je bilo i ovaj put. Evanđelist Luka vrlo duboko oslikava taj događaj. Isus se zajedno s mnoštvom približava galilejskom gradu Nain. Nije to veliko mjesto, tu se svi poznaju. Kad se Isus približavao gradskim vratima, upravo su iznosili na ukop mrtvaca. Kako dalje saznajemo, on je bio jedini sin u majke. Svi su bili vrlo tužni i dirnuti smrću mladića. To je bilo sve što su mogli učiniti za udovicu. U tom teškom trenutku mnoštvo koje je pratilo žalosnu majku, zapravo daje sve – daje sebe. I u ovom slučaju Luka nam šalje poruku koja se također nalazi kod apostola Pavla: „Budi zaplakan sa zaplakanima, a radostan s radosnima“ (Rim 12, 15). Ponekad ni sami ne znamo koliko drugima znači naša prisutnost, iako ovijena u šutnju, imamo ipak iste osjećaje.

Majka pokojnika je bila u vrlo teškoj situaciji. U patrijarhalnom društvu žena koja izgubi sina jedinca ostaje bez ikakve zaštite muškarca. Zato je njezina sudbina bila crna. S pravom se može reći da je izgubila životni smisao koji je bio najvažniji za njezinu egzistenciju. No Isus je tu. On je dirnut njezinom patnjom. Moguće da se prisjetio i svoje majke… Isus je suosjećajan i ne može više gledati ljudsku nevolju. Zato zaobilazi propise o obrednoj čistoći koji su tražili da se vjerni Židovi ne dotiču mrtvaca (Br 19,11.16). On prvo tješi žalosnu ženu: „Nemoj plakati!“ (r.13). Isusove riječi upućene su danas svim koji plaču. Upućene su prvenstveno svim majkama koje plaču zbog svojih mrtvih ali i izgubljenih sinova i kćeri. U onom trenutku najveća želja majke je bila da njezin sin oživi. Moguće da je čula o čudu iz Sarfate kad je prorok Ilija uskrisio udovičina jedinca (usp. 1 Kr 17,23). Sigurno je znala da je Isus veliki prorok (r.16). Dakle na njezin put izgubljenog životnog smisla dolazi u susret Bog – Isus iz Nazareta. Ništa više njoj ne govori, nego se obraća pokojniku: „Mladiću, tebi govorim ustani!“ (r. 14). I mrtvac se podiže i progovori! Svi su bili u strahu. No na sreću sve je dobro i sretno završilo. Isus vraća životni smisao udovici. On mijenja njezin život. Vraća radost i smisao koji se očituje u tome da i dalje može živjeti za svojega sina, a on za nju. Što bi se dogodilo da Isus nije ovuda prolazio?

Ta nas epizoda poučava da je Bog naš oslonac. Iako nam se čini da smo izgubili životni smisao, a naša egzistencija je ugrožena, on neće dopustiti da potonemo u tami nesmislenosti. Kako tada, tako i danas Isus nam izlazi ususret. Ponekad nam je primijetiti njegovu šuteću prisutnost, no on jest. Pomaže izaći iz najgoreg blata, iz najgorče situacije. Treba također zapaziti da smisao života nije samo uspjeh kojemu bi se svi divili. Uspjeh koji dolazi od Boga ima više lica, a vrlo se često u svijetu smatra neuspjehom. Spoznajući tu istinu otkrivamo da je Bog uvijek na našoj strani. Isus nas potiče na darivanje samoga sebe drugima jer u tome se savršenije izražava životni smisao.



9. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' – i ode, drugomu: 'Dođi' – i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' – i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Lk 7, 1-10





Razmišljanje uz Evanđelje

Sluga

Ne znamo ništa o tom sluzi osim da je, u vrijeme kad je satnik pristupio Isusu, ležao kod kuće uzet, u strašnim mukama.
Ipak, možemo zaključiti da je to bio dobar sluga koji je svojom dobrotom i svojom korisnošću potakao satnika da potraži pomoć u Isusa. Da rimski satnik, kojemu je povjereno upravljanje vojskom osvajača, ponizi sam sebe i moli. I taj sluga nas potiče na predano obavljanje svoga posla. Ma koji to posao bio i ma kakav to posao bio.
Nema vrijednih i nevrijednih poslova. Nema poslova koje obavljamo s ponosom ili sa sramom. Postoje samo poslovi kojima stvaramo dobro i bolji svijet ili ne stvaramo. Postoje samo poslovi koji nam pomažu da postanemo bolji čovjek ili nas umanjuju u našoj ljudskosti.
Sluga, premda obavljajući posao koji ne spada među poželjne poslove, svojim radom je uspio produžiti svoj život i povratiti zdravlje.

Satnik

Satnik nam je zanimljiv iz dvije perspektive. Prva je ona koju smo već spomenuli, odnosno ljubav prema svom sluzi što ga goni da se ne susteže zatražiti pomoć u Isusa.
Valja nam se zato odgojiti za prepoznavanje vrijednosti u drugim ljudima. Da širom otvorimo oči kako nam ne bi promaklo niti jedno dobro djelo koje ljudi čine.
Druga stvar, rječita kod satnika, njegovo je pozivanje na svoje životno iskustvo. Polazeći od svog posla, zaključio je o Bogu koji je gospodar i čija samo jedna izgovorena riječ može učiniti da ozdravi sluga.
I mi se trebamo odgojiti da u svemu što radimo i svemu što se oko nas događa prepoznajemo znakove vremena koji će nas upućivati na otajstvo Božje ljubavi prema čovjeku i poticati nas na djelotvornu ljubav prema bližnjemu.

Gospodine, nisam dostojan

Skromnost rimskoga satnika i njegove riječi toliko su snažne da ih svi mi koji sudjelujemo u Misi ponavljamo neposredno prije blagovanja Tijela Kristova.
Doista nismo dostojni sami po sebi, ali Bog nas je učinio dostojnima. Bog nam je pokazao ljubav. Ljubav koja nas osposobljava da i mi ljubimo. Konkretno, zauzeto i domišljato.



Presveto Trojstvo

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.
No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.
Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

Iv 16,12-15





Razmišljanje uz Evanđelje

Veliki, tajanstveni Bog, Stvoritelj, Otkupitelj, Posve¬titelj, Smisao i Cilj mog Života, Izvor svega Dobra, neprestano stoji preda mnom kao izazov, kao poziv da Ga tražim, da ponovno započinjem i da Mu stalno hitim u naručaj, da tako u Njemu i po Njemu ostvarim sebe.
Tajna Trojstvenog Boga nadilazi ono što shvaćam i što očekujem. Ona me izaziva da stalno tražim, da se propinjem, da idem dalje i dalje. Ići prema Bogu, otkrivati Ga sve više znači svakodnevno Mu postajati sve sličniji.

Kad tražim Boga - ljubim! Kad nalazim Boga - ljubim! Kad se od Boga rađam - ljubim! Otac daje Sina, jer ljubi. Ja dajem najdraže kad ljubim! Ljubav se uvijek daje! Ne zaustavlja se, dok se posve ne preda! Tako ulazi u tajanstveni život trojstvene Božje Ljubavi.



Evanđelje Duhovi - Pedesetnica

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

Iv 14, 15-16.23b-26



Razmišljanje uz Evanđelje

Blagdan Duhova je slavlje Crkve, jer je to dan njezina rođenja u Duhu Svetomu i dan njezina javnog predstavljanja svijetu.
Duhovi su početak širenja Crkve i njezina plodonosnog djelovanja. To je nastavak Kristova spasiteljskog djela otkupljenja ljudi, jer dolazak Duha Svetoga očituje bogatstvo novoga života Uskrsloga Gospodina Isusa u srcu i životu njegovih učenika.
Silazak Duha Svetoga se obnavlja na tajanstven način i danas za nas, kao i u svakom slavljenju euharistije i svetih sakramenata, i u životu pojedinaca i zajednice sve do svršetka svijeta.

Uskrsli Gospodin daruje Duha Svetoga svojim apostolima i šalje ih u svijet da budu navjestitelji i nosioci spasenja kojega je On ostvario svojom mukom i smrću na križu i koje se konkretizira (ostvaruje) u opraštanju grijeha. Gdje je Duh Božji ondje ne može opstati zlo i grijeh.
Krist, davši apostolima moć da otpuštaju grijehe ljudima osposobio ih je da uspostavljaju vezu ljubavi između Boga i grješnog čovjeka.

A to znači da veliko djelo obnove Duha Svetoga u čovjeku počinje njegovom pobjedom nad grijehom i zlom gdje su se god ugnijezdili: u srcu čovjeka, u njegovim odnosima s drugim ljudima, u društvenim nepravednim strukturama, u nastranim ideologijama, u različitim oblicima nasilja i terorizma itd. Gdje se god nalaze grijeh i zlo potrebno je da prodre Duh Sveti i da snagom svoje ljubavi oslobodi i obnovi čovjeka.



Evanđelje 7. uskrsne nedjelje

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: "Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

Iv 17,20-26



Razmišljanje uz Evanđelje

Već dugo sanjam jedan san, Božji san, san o jedinstvu. I znam (dobro znam, kao što malo stvari u životu mogu reći da znam) da će taj san jednom postati stvarnost (čak kad bih ja bila i jedina koja ga sanjam, a znam da nisam jedina).

Kako će to i kada biti, pored svih ljudskih prepreka, nepovjerenja, predrasuda, loših iskustava, razočarenja, nesnošljivosti? To ne znam. Na nama (koji se nazivamo Isusovim učenicima) je moliti i otvoriti (li bar otškrinuti) vrata srca, dati prostora Duhu Svetome da djeluje u nama. Duhu koji je Ljubav, a ne mržnja, Duhu koji ujedinjuje, a ne stvara razdor, Duhu koji se očituje u blagom lahoru, a ne u sili.

Možda ćemo onda i čuti šapat tog istog Duha koji se zauzima za jedinstvo neizrecivim uzdasima.



Evanđelje 6. uskrsne nedjelje

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva.

A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama, Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

Ivan 14,23-29


Razmišljanje uz Evanđelje

"Razgovor između čovjeka koji se nedavno obratio Kristu i njegopva prijatelja nevjernika:

- Znam da si se ti već obratio i vjeruješ u Krista?
- Da!
- Onda o njemu, naravno, sve znaš? U kojoj se zemlji rodio? Znaš li?
- Ne bih znao.
- A koliko je godina ima kad je umro?
- Puno pitaš.
- Koliko je propovijedi održao?
- Tko bi to znao.
- To je premalo za čovjeka koji kaže da se obratio Kristu!

- Ti si zacijelo u pravu. Stid me je što tako malo znam o njemu. No, ja znam nešto drugo: još prije tri godine sam bio pijanac. Zapao sam u dugove. Moja obitelj se slomila. Žena i djeca su se svake noći bojali moga dolaska, odnosno, povratka kući.A sada više ne pijem; rješio sam se dugova; sretna smo obitelj. Svake večeri djeca željno čekaju moj povratak, moj dolazak. Sve je to za mene učinio Krist. On je meni donio i dao mir. Toliko znam o Kristu!"

(A.de Mello)

Uistinu, nije znao puno o Kristu, ali mu se povjerio i Krist je znao o njemu. Zato i mi toliko puta kada kažemo da nemamo u molitvi što reći Kristu, uputimo se na mjesto susreta u Crkvu i on ima što nama kazati, jer on zna sve moje i sve tvoje.



Evanđelje 5. uskrsne nedjelje

Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."

Iv 13,31-33a. 34-35


Razmišljanje uz Evanđelje





Evanđelje 4. uskrsne nedjelje

Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo."

Iv 10,27-30


Razmišljanje uz Evanđelje




kliknite za slijedeći slajd



Evanđelje 3. uskrsne nedjelje

Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" "Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"

Iv 21,1-19


Razmišljanje uz Evanđelje

"Idem loviti ribu", kaže Petar i drugi učenici idu s njim. A što drugo bi se i moglo činiti? Uskrs je prošao. Njima (i nama) se vratila svakodnevica. Oni idu loviti ribu; mi idemo ponovno u tvornice, u škole, k štednjaku. Svatko ponovno lovi ribu u moru svoje svakodnevice... poput učenika! I te noći nisu uhvatili ništa. Prazne ruke. Iskustvo uzaludnosti. Uzalud su se mučili! Uzalud brinuli! Tko to ne poznaje? To je svakodnevica. Onda kao i danas.

I onda pitanje: Imate li nešto za jelo? To je pitanje upućeno nama: imamo li nešto od čega možemo živjeti, uistinu živjeti. Oni odgovaraju: ne! Mi nemamo ništa: prazne, siromašne ruke, gladne želuce, čeznutljiva srca. Iz samih sebe nemamo ništa. Ništa što bi nam utažilo glad. Ništa što bi nam osvjetlilo tminu. Ništa što bi ispunilo našu prazninu. Ali On reče: Bacite mrežu! Dakle: Idite ponovno na posao! Idite u uzaludnost, idite u neuspjeh. Idite – na moju riječ. I tu se događa čudo punine. Od uzaludnosti nastaje iskustvo punine. Utješno Evanđelje. Kako je često teško s vjerom u svakodnevici. Iskustvo uzaludnosti nas čini malima, rezigniramo ili zapadamo u strah. Osjećamo: često se gubimo u malim prepirkama i svađama i tako trošimo svoje vrijeme, umjesto da si postavimo životno pitanje.

A upravo tu stoji Isus i poziva. On govori: Ne radi se o vama, o vašim idejama i konceptima! Radi se o tome hoćete li Uskrsloga pustiti u svoj život ili ne. Dakle: vi to ne morati činiti. Ja vam to poklanjam – nezasluženo, badava. Nema nijedne uskrsne slike u umjetnosti koja bi Uskrsloga prikazivala bez rana. Bi li to mogao biti znak za tajnu da Uskrs osvjetljava sve rane? Boli i rane ne bivaju jednostavno odstranjeni (uzaludnosti našega života se ne ignoriraju), nego kroz uskrsno otajstvo počinju sjati, dobivaju novu dimenziju. Krist nas poziva da i dalje bude Uskrs u našem životu. On nam poklanja svoju prisutnost koja nas jača i daje nam snagu. "Uzrnite i jedite!"

(Wilhelm Benning)



Evanđelje 2. uskrsne nedjelje

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.

Iv 20,19-31


Razmišljanje uz Evanđelje

Htio sam provjeriti tvoje prijateljstvo, vidjeti što se krije iza tvoga vedrog lica, pronaći sjenu na suncu koje se, iznenadno i blještavo, činilo nevjerojatnim.
Vagao sam tvoje riječi i nisam dopuštao da olako oduševljenje, bez provjere, odškrine zabravljena vrata povjerenja.
Puno njih mi je kazalo da se prijevara raširila poput kuge prostorima življenja. Nisam htio biti jedan od brojnih brodova nasukanih na hridinama iskrenosti.
Život prepoznajem po boli, zato sam htio vidjeti koliko si živ dirajući tvoje rane.
Sumnja i oprez su poput iskusnog grobara kopali raku mogućeg prijateljstva.
Rekoše mi da si dobar i živ, da su sjedili s tobom za istim stolom i da ti mogu vjerovati, a ja se nemoćno oslonih na svoju i njihovu nevjernost. Uživao sam u svojoj sumnji, ona je hranila moj oprez i vraćala me na stazu na kojoj ništa nije živo ni sigurno.
Koliko sam toga propustio?
Vjeran sumnji, nisam primjećivao prilike koje život samo ponekad ponudi.
Oprosti mi Prijatelju moj, što nisam imao više pouzdanja u Tvoju riječ i svoje dobre slutnje.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju...




Evanđelje Uskrs

I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Lk 24,13-35


Razmišljanje uz Evanđelje

Postoji grob drugačiji od ostalih, grob koji nije mjesto boli i nemoći, nego mjesto pobjede i života.

Na grobovima ljudi obično plaču i nemaju što kazati.
A ovaj grob mjesto je života, nove nade i otvorena vrata prema vječnosti. Na ovome grobu se ne zatvaramo u bespomoćnu minutu šutnje, radije život pretvaramo u pjesmu pobjednika.

Na grobovima obično piše "Ovdje počiva..."
A na ovom grobu piše : "Nije ovdje, uskrsnuo je!"




Evanđelje Cvjetnice

Lk 22


Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." "Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih." "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!"

Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me.

No ovo je vaš čas i vlast Tmina." Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" 59A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. 60Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!"



Lk 23


I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!" Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti." I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"

A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo.

Lk 22,14-23,56


Razmišljanje uz Evanđelje




Evanđelje 5. korizmene nedjelje

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ţenu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kaţu mu: „Učitelju! Ova je ţena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kaţeš?“ To govorahu samo da ga iskušaju, pa da ga mogu optuţiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ I ponovo se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i ţena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona reče: „Nitko Gospodine.“ Reče joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi.“

Iv 8,1-11


Razmišljanje uz Evanđelje

Pripovijeda jedna anegdota kako je kralj Fridrih Veliki jednog dana šetao zatvorom. Bilo je puno zatvorenika. Pred kralja je došao svaki zatvorenik i kralj ga je pitao: „Zbog čega si ti u zatvoru?" Svaki je zatvorenik imao svoju priču kojom je dokazivao kralju kako uopće nije kriv. Svi su tvrdili da su krivo optuženi. Redali se tako pred kraljem jedan zadrugim, vikali i grozili se sucima, a kralj je samo slušao. Odjednom kralj opazi jednog zatvorenika koji je samo šutio i držao se po strani. Kralj pozove njega misleći što li je tek ovaj kriv kad je tako šutljiv.Zatvorenik stane pred kralja i kralj ga upita: „Zašto si ti ovdje zatvoren?"Zatvorenik pogne glavu i tihim glasom kroz plač reče: „Ukrao sam jednu svinju da moja obitelj jednom jede meso i zato s pravom sjedim ovdje jer sam kriv." To je bio prvi iskreni odgovor. Kad je to čuo kralj, reče mu: „Pa što ti kradljivac radiš ovdje među svim ovim nevinim ljudima?" Okrene se kralj stražarima i reče: „Ovoga kradljivca izvedite van i pustite." Odveli su ga van, a on sam u strahu pomisli što će s njim biti. On je jedini priznao kralju svoj grijeh. Svi su se drugi lopovi opravdavali da su nevini. No, kralj zapovijedi da ga puste iz zatvora jer je svoj krimen priznao i za nj se pokajao. Drugi su ostali u zatvoru.

Bog ne sudi čovjeka po njegovim djelima nego više po njegovom srcu.




Evanđelje 4. korizmene nedjelje

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" "Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.

Lk 15,1-3. 11-32


Razmišljanje uz Evanđelje

Bog ljubi, on drži na životu, on ne odbacuje, on se svakome čovjeku nada.
Sve nas Bog čeka u svojoj ljubavi. Nikakvom pravdom ne možemo na to pretendirati. Ljubav je nezasluženo darivanje. Mi smo u odnosu s Bogom povezani njegovom roditeljskom ljubavlju. Imamo svoja lutanja i svoje “korektnosti”. I iz jednog i drugog stanja treba se obratiti, treba prepoznati ljude kao braću i Boga kao Oca. Bog nas čeka i ljubi. Vjera u njegovu ljubav budi i našu skrivenu ljubav. Ljubav je Božji dar posijan u svakom srcu, ali ga često svjetske brige i interesi zakrile, pa on ne svijetli stopama našeg životnog hoda. Uvijek je pred nama Očevo milosrđe i njegovo oproštenje.
Gledajmo i mi biti oni koji opraštaju kao i milosrdni Otac i kao oni koji svaki dan mole Oče naš…
Jedina vjera koja prašta i uči oproštenju je Isusova. Zato je i teška, ali zato je i laka!




Evanđelje 3. korizmene nedjelje

Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'"

Lk 13,1-9